|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
06.07.2006., četvrtak
Išta li se promijenilo?
|
Vjesnik: 21. 08. 2002.
Siromašna zemlja bogatih seljaka?
 Iako Hrvatska ima samo pet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dovoljnih za podmirenje svojih potreba, ovih su dana proizvođači - nezadovoljni otkupnom cijenom - bacili u dolinu Neretve 50 tona lubenica. Da je »domaće domaće« možemo reći samo za pšenicu, vino, jaja, meso peradi i riblje konzerve. Sve drugo Hrvatska mora uvesti, inače bi imala kroničan manjak hrane.
Ako riba smrdi od glave, a čisti se od repa, onda moramo napisati da je HDZ-ova vlast promijenila sedam ministara poljoprivrede i šumarstva, ali nije riješila problem proizvodnje hrane. Nakon 3. siječnja, HSS-ovo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pripremilo je niz agrarnih zakona, započelo reformu poljoprivrede... Uvoz hrane, međutim, i dalje je blizu rekordnih milijardu dolara godišnje.
Proizvođači hrane u Hrvatskoj moraju shvatiti da od politike ne treba previše očekivati, nego da se trebaju uzdati u se i u svoje kljuse. Ako »kljuse« već nije dobilo tzv. konjsku sidu.
U nas su nešto bolje sreće proizvođači mlijeka. Nemaju problema sa sidom, odnosno kravljim ludilom, ali imaju s otkupnom cijenom mlijeka. Naime, u vrijeme kad sve više proizvođača odustaje od proizvodnje mlijeka, jer im se to ne isplati, vodeći prerađivači mlijeka, ali i drugih prehrambenih proizvođača u Hrvatskoj, među najbogatijim su ljudima u državi.
Postavlja se pitanje jesmo li siromašna zemlja bogatih seljaka koji znaju raditi i zaraditi dok većini ostaju mrvice. Lijepa naša bi po svojim prirodnim potencijalima, u prvom redu zahvaljujući zemljišnim i klimatskim pogodnostima (prema podacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu) mogla hraniti 27 milijuna ljudi.
Ali što učiniti kad pekari od jeftine pšenice ispeku skupi kruh, a uvoznicima se isplati uvoziti, primjerice, mrvice, slamu ili kamenje. Ili je pravi problem u tome što u slovenskom gradiću Ptuju ima više zaposlenih agronoma (62) nego u cijeloj Slavoniji. Ako je ovo drugo, onda nikakvi poticaji i naknade na teret poreznih obveznika neće pomoći da imamo više jeftinije hrane.
MARINKO PETKOVIĆ
|
|
|
