|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
07.04.2006., petak
Svaka sličnost...
|
Bill Clinton – "Moj život"
...
Kad smo stali ispred kuće, Bo je sjedio na trijemu. Rukovao se s Fulbrightom i sa mnom, rekao da ga je očekivao, te nas pozvao da uđemo. Bila je to staromodna kuća s kaminom i udobnim stolicama. Čim smo sjeli, Reece je rekao:
- Senatore, ova zemlja je u velikoj nevolji. Mnoge stvari nisu kako spada.
Fulbright se složio, ali nije znao kamo Bo Reece smjera, a nisam znao ni ja - možda je smjerao ravno na Wallacea. Onda je Bo ispričao priču koju ću pamtiti do kraja života:
- Neki dan sam bio s jednim prijateljem koji uzgaja pamuk u istočnom Arkansasu. On ima hrpu berača koji rade za njega. Berači su bili unajmljeni ljudi, obično crnci, koji su umjesto plaće dobivali malen dio uroda. Često su živjeli u oronulim straćarama na farmi i svi odreda bili su siromašni. I pitam ja njega: »Kako žive tvoji berači?« On kaže: »Pa, ako je berba loša, nisu ni izgubili ni dobili.« A onda se nasmije i kaže: »Ako je berba dobra, opet nisu ni izgubili ni dobili.«
Tada se Bo okrenuo Fulbrightu i rekao:
- Senatore, to nije u redu i vi to znate. Zato u ovoj zemlji imamo toliko siromaštva i drugih nevolja, a ako dobijete još jedan mandat, morate nešto učiniti oko toga. Crnci su zaslužili bolje od toga.
Nakon toliko rasista koje smo dotad čuli, Fulbright je zamalo pao sa stolice. Uvjeravao je Boa da će se truditi da nešto učini kad ga ponovno izaberu, a Bo se obvezao da će ga podržati.
Kad smo se vratili u automobil, Fulbright je rekao:
- Vidiš, rekao sam ti, u tim gradićima ima mnogo mudrih ljudi. Bo sjedi na svojem trijemu i temeljito razmišlja o stvarima.
Bo Reece je ostavio snažan dojam na Fulbrighta.
Nekoliko tjedana kasnije, na kampanjskom skupu u El Doradu, naftnom gradu u južnom Arkansasu koji je bio leglo rasizma i Wallaceovih pristaša, Fulbrighta su upitali što je najveći problem današnje Amerike. Bez oklijevanja je odgovorio:
- Siromaštvo.
|
|
|
