|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
02.12.2005., petak
Pola jutra voćnjaka nitko neće u besplatan najam!
Iz "Glasa Slavonije"
VALPOVČANIN JOZO LEKO IZNAJMLJUJE VOĆNJAK S 380 STABALA AJDARED JABUKA
VALPOVO - U sedamdesetoj godini, valpovački umirovljenik i veliki zaljubljenik u voćarstvo Jozo Leko odlučio se na nadasve čudan potez i još neobičniju ponudu - besplatno davanje u najam voćnjaka koji je sam zasadio prije deset godina i koji je u odličnom stanju! Zvuči nevjerojatno, ali unatoč njegovom traganju nitko mu se dosad nije javio da želi besplatno preuzeti u najam njegov voćnjak?!
Još uvijek pomalo u nevjerici, jer su se samo dvije osobe došle zanimati za njegovu ponudu i poslije odustale, Leko kaže kako mu je voćnjak u neposrednoj blizini Metlinaca, na površini od pola hektara, prava dragocjenost, za koju se deset godina brinuo pravom roditeljskom brigom i stoga ga ne želi povjeriti nekom u koga ne može biti siguran.
"Svih 380 stabala ajdared jabuka zasadili smo sami, bdjeli nad njima i pazili da se sve u ovom voćnjaku, od orezivanja do prskanja, berbe i košenja, učini na vrijeme. Nagrada za naš trud bio nam je prosječan urod od šest do sedam tona jabuka godišnje, na kojima smo čisto zarađivali oko 10.000 kuna", otkriva nam poznati valpovački voćar, ali i povrtlar koji je prije dvije godine uzgojio megaprimjerke jabuka i rajčica, teških nekoliko kilograma. Na žalost, sedmo desetljeće života i sve veće teškoće i ograničenja u obavljanju zahtjevnih voćarskih poslova, u kojima mu više nije imao tko pomagati, natjerali su Jozu na nimalo laku odluku - da voćnjak da u najam.
"Prodaja nikako nije dolazila u obzir, jer mislim da se od voćnjaka ne bih mogao rastati. Stoga sam odlučio da bi najbolje rješenje bilo dati ga nekom znalcu koji će se za njega brinuti na isti način kao što sam ja to dosad činio. Zauzvrat tražim jedino nekoliko gajbi jabuka, uz koje ćemo se tijekom zimskih mjeseci supruga i ja prisjećati dana i sati koje smo provodili u svom voćnjaku...", sjetno kaže Leko.
Autor: L.ANIČIĆ
- iz "Večernjeg lista"
|
|
|
