Posljednje proljeće

"Pa, susjeda nije bila bosa."-prisjecala se.
"A, ni ne bi ju odvezli u bolnicu bosu da ne moraju."
Brzo je odustala od razmisljanja o tome.
"Sigurno mi se ponovo pricinjava."
Trazeci podsvjesnu simboliku tih otisaka.
"Predstavljaju njen napor da nekome otkrije njenu sramotu."-bio je prvi zakljucak, ali joj je bilo nejasno zasto bi ih ona vidjela.
"Ili pak predsatvljaju moju bezvoljnost da pomognem i proklinjanje samog tog pomaganja?"-to joj se ucinilo logicnije.
Dok je spremala stvari mumljala je te svoje filozofije. Kad je spremila sve sto je smatrala najosnovnijim podigla je te dvije torbe i izasla iz stana. Zakljucala vrata zasobom i pitala se sto da napravi s kljucevima.
Iskreno, nije se htijela susresti sa susjedom pogotovo ne nakon onog nacina na koji ju je pogledao iz policijskog automobila. Odlucila se za staru, svima poznatu i vec odavno otrcanu foru. Skinula je privjesak sa njih i ostavila ih pod otiracem.
Ostavljajuci kljuceve primjetila je da krvavi otisci vode nazad do susjedinog stana i to joj je bilo cudno.
"Mozda su ipak stvarni?"-pitala se.