Posljednje proljeće

A onda je shvatila da se to pitanje odnosi na previse stvari.
Pokusala je rastjerati misli, ostati prazna ploca. Nije uspijela, pa se bazirala na ove nedavne; na mekan jastuk pod glavom, iako je i to probudilo nezeljene misli ostala je na sadasnjem, na spavanju:
"Samo da sam se pravila gluha mogla sam spavati sad. Ne bi mi tesko palo."
Razmislila je malo o tome sto joj se motalo po glavi, te rijeci su joj se cinile tako okrutnima, pustiti nekoga da prebije svoju zenu i dok ju tuce ti se pravis da spavas, kao sto su ostali susjedi vjerojatno i napravili.
"Ali, sto sam promjenila?"
"Nista."-shvatila je.
To se ipak dogodilo, policija ga nije sprijecila da ju istuce, dosli su na gotov cin, cak nisu ni pozvali hitnu.
Ustala je nevoljko i bosa krenula do vrata stana, usput je svoju putnu torbu, koju jos nije raspakirala, bacila do kreveta. Otvorila je vrata. Zakoracila na hladan kamen u kodniku zgrade, zakljucala zasobom, napravila jos par koraka drzeci u ruci kljuceve sa kamenim privjeskom.