Poslanice svetog Pantalaimona

29.05.2006., ponedjeljak

Anal Mandica Bi(j)ografija bokte...

Evo, ovaj članak o nama sam našao u special edition izdanju Metal Newsa :D ____________________ Band Anal Mandica nastao je 2004. godine. U biti, sve je počelo jednog dana kada su se Frostfuck i Fila odlučili osvetiti svom dragom prijatelju na veoma neobičan način. Naime, kako su oni pristojni i miroljubivi dečki koji se ne vole upuštati u tučnjavu i slično, odlučili su umjesto batinama neke nesuglasice i probleme riješiti pjesmom. Izvrijeđati nečiju majku kroz pjesme i objaviti iste na Internetu, činilo se kao prilično dobar način osvete. Tako je i bilo. Da stvar bude još zanimljivija, ljudima koji su ih čuli, pjesme su se svidjele, a njihovi komentari i pohvale potakle su Frostfucka i Filu da nastave s radom i smišljaju nove uvrede, psovke i besmislice koje bi kasnije uglazbljivali. Ubrzo se nakupilo dovoljno materijala za cijeli jedan album. Tako je nastao prvi album. Ako se tu uopće može nazvati albumom, jer je sniman primitivnom metodom, s jednim mikrofonom, dok su bubnjevi programirani pomoću kompjuterskog programa. Na njemu su se nalazile 34 pjesme. Uglavnom su to bile «parodije» na poznate hitove s domaće i strane (uglavnom rock i metal) scene, obrađene na jedinstven način, te dotjerane prilično bezobraznim tekstovima. Takav pristup izazvao je s jedne strane zgražanje, a s druge gomilu pozitivnih komentara i pohvala. Tada se bandu priključio i treći član, bubnjar Krešo. Lagano se počelo s probama, pa je band, nakon nekoliko uvježbanih pjesama počeo sa svirkama u đakovačkim kafićima. Kako je broj novih pjesama i zainteresiranost publike za takvu vrstu glazbe naglo rastao, u ljeto 2005. godine članovi započinju sa snimanjem novog demoa. Ovog puta, pristup je bio mnogo ozbiljniji. Najbitnija razlika bila je u tome što su sve pjesme autorske. Drugo – centar radnje više nije samo famozna Mandica, majka onog prijatelja s početka priče, već su se dečki iz banda ovoga puta okomili na uniformirane omladinske supkulture kao što su hipiji, metalci, punkeri, te na njihove stavove o glazbi, a i o životu općenito. Naravno, vokabular je, iako znatno manje, još uvijek vulgaran, ali ako ćemo iskreno, ne razlikuje se previše od svakodnevnog rječnika prosječnog teenagera. Nažalost, produkcija nije znatno poboljšana. Drugi album je bio pravi boom na underground sceni. Neke pjesme poput «Ville Vallo» i «Sayana» postali su pravi hitovi u određenim krugovima, a nakon njegovog objavljivanja, pokrenuta je cijela lavina bandova sa sličnim karakteristikama (Traktoroth, Testisment itd.). Tako da se može reći da je Anal Mandica na neki način band začetnik novog underground stila u metalu, ako se to metalom može nazvati. Naporni rad, svirke po lokalnim ugostiteljskim objektima i stalni izljevi ideja rezultirali su snimanjem trećeg demo albuma početkom 2006. godine. Za razliku od prva dva, treći album je produkcijski dotjeraniji, a na njemu se nalazi 12 pjesama koje su potencijalni kandidati da postanu veliki hitovi jednoga dana. Iako je tek nedavno zgotovljen, pohvale već stižu sa svih strana. Osim toga, band je napokon dobio i basistu. Nakon što je dao ostavku na mjestu gitarista u Lyrussu, Anal Mandici se kao basist priključio stari poznanik - Pepa.