Poslanice svetog Pantalaimona

09.03.2005., srijeda

MUFA pt. 2

Evo, prije nego što stavim tu drugi dio slavne priče o MUFI, ispričao bih vam jednu anegdotu.ogg je kritički osvrt na jedan nedavni događaj koji pokazuje lošu sliku o cjelokupnom stanju i društvu u kojem se nalazimo. Dakle, živim u mjestu nedaleko od slavonske metropole; Osijeka. Budući da sam trenutno na faksu medicine, morao sam otputovati na seminar. Povezao me moj prijatelj Domagoj. Kada smo stigli u Osijek, ostalo je još dva-tri sata vremena do seminara, pa smo svratili u McDonalds. Tamo se već započele pizdarije. Naručili smo Menu i odmah platili. Nakon što smo dobili klopu, prodavač nam je rekao «40 kuna!». Ostao sam zbunjen i počeli smo ga uvjeravati da smo malo prije platili. Jedva smo ga uvjerili. To je bilo prvi eksces toga dana. Ljudi moji, kako ćemo mi u europu s ovakovim ponašanjem? Budući da smo imali još vremena prošetali smo se do Tvrđe i tamo ugledali hrpu ljudi sa torbama. Sigurno neki Mađari u razgledavanju grada. Whatever. Odlučili smo se vratiti u McDonalds (zato što vrlo brzo ogladniš od njihove hrane koja je hranjiva kao slama), a i zato što je nama provincijalcima fora, jesti tamo. Na putu smo naletjeli na jednu stariju ženu, nosila je sa sobom pun kur*c vrećica. Zaustavila nas je i uljudno zamolila da joj pričuvamo torbicu dok ode u Slatinsku banku nešto obaviti. Zamislite ovo, ostaviti torbicu nekome koga ne poznaš!!! Rekla je da se odmah vraća, no nije dugo izlazila. Mislili smo da je to zbog gužve u banci. Ali, kada je prošlo 20tak minuta, već smo se počeli ozbiljnije brinuti. Bili smo nestrpljivi pa smo opet otišli u Mcdonalds. Sjeli smo blizu prozora, tako da možemo vidjeti kad će se pojaviti ona žena. Nakon 2 cole, još je nije bilo. Već smo došli u iskušenje otvoriti torbicu, ali savjest nas je priječila u tom. Izašli smo van da vidimo jel' izašla iz banke. Ali, slušajte što je bilo dalje. Ona je stajala vani pokraj parkiranog policijskog auta sa još dva policajca. Kada nas je spazila, uperila je prstom u nas i viknula «to su oni!». Mi smo se skamenili. Čak mi je u jednom trenutku palo na um da smo možda žrtve skrivene kamere, ali nažalost to nije bilo tako. Žena je vikala da je to njena torba i da smo mi pokvareni lopuže. Policajci su došli do nas i zamolili nas da im damo torbicu i da uđemo u auto. Počeli smo se pravdati i izvlačiti na foru da imamo seminar za manje od pola sata. No, naši su policajci zadrti i napola nepismeni, što nas čini jedan korak dalje od europe. Naravno, naša izlika nije upalila. Ušli smo u auto, a zatim su nas prevezli do policijske postaje. Osjećao sam se kao posljednji delikvent. U postaji su odlučili jeli u torbici sve na broju. Prema gospođinim riječima unutra je trebalo biti, 600 kuna, čekovi, osobna iskaznica itd. Nakon provjere, sve je bilo na broju. Unutra je uz navedeno bila i zdravstvena knjižica, putovnica, maramice, toalet-torbica, ručni sat i …MUFA kralja Trevora! Eh... da Kasnije... Kraljica Hemeroida otvorila je svoje zle kraljevske oči. Obično je uvijek to prvo činila nakon što bi se probudila. Bilo joj je hladno. Jako hladno. Brrrr. Bila je gladna. Jako gladna. Grrrrr. Nakon što su joj se oči priviknule na mrak, shvatila je da se nalazi u tamnici. I tada se prisjetila što joj se sve dogodilo zadnjih nekoliko sati… policija… torba… MUFA… dva ružna dripca… Strpali su je u tamnicu zbog lažne optužbe… ili je posrijedi nešto veće… ozbiljnije? Možda su otkrili njen identitet? Nemoguće. Ona je Hemeroida. Njezino kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Možda Trevor ima svoje ružne prste u ovome? Hm… taj gad! Umalo je zbog njega izgubila vlastiti život skačući s kule… a on, svinja jedna ofucana… Za sve je on kriv. I platit će za to glavom!! Hoće, majku mu! Njene misli tada prekine jak, intenzivan miris sataraša. Da, sataraš… Sveto jelo. A ona je bila tako gladna. Morala je zbrisati s ovog odurnog mjesta i osvetiti se Trevoru. Ali prije toga… sataraš… Prvi puta u svome životu je tako silno htjela taj sataraš. Željela ga je svim svojim bićem. Njena pojava vapila je za makar koricom kruha umočenog u… sataraš. Stoga je, potaknuta neljudskom željom za satarašem, prizvala sve svoje slavne kraljevske moći i čini, te njihovom nadljudskom snagom razbila velika metalna vrata koja su je dijelila od ostatka svijeta. Sunce tada obasja njeno slavno kraljevsko lice. Hemeroida natakne sunčane naočale na svoje zle oči i krene putem sataraša… U otprilike isto to vrijeme, no mnogo, mnogo dalje, tamo gdje Židovi žive u zoološkim vrtovima, a crnca ljudsko oko nije stoljećima vidjelo, tamo gdje više nema rasizma kao u ovom našem zlom svijetu, najmlađi Hemeriodin i Trevorov sin, Jozäfat, koji je uspio izbjeći okrutnu ruku svoga oca, lutao je šumom i frustriran zbog nedjela koje je njegov otac, kralj Trevor, priuštio njegovoj braći , promatrao slatke male šumske životinjice; vjeverice, voluharice i njima slične. Oh… kako su dražesne… Igra tih prekrasnih životinja jednostavno ga je fascinirala i nagnala da bar na trenutak ne misli na osvetu kralju Trevoru. Pokraj njega žuborio je izvor koji se ulijevao u potok slijedeći ugaženu šumsku stazu. A ponad njega, pod krošnjama predivnog drveća cvrkutale su ptice pjevice. Jozafät tada od tog silnog gledanja i promatranja osjeti strahovitu glad. Iz svoje naprtnjače izvadio je plinsku bocu. Odsjekao je nekoliko stoljetnih hrastova i naložio vatricu. Onda je pomoću svog slavnog magičnog štita uhvatio nekoliko tih malih slatkih životinjica. Trenutak kasnije, uživao je u pravoj gurmanskoj žderačini. Pohane vjeverice u kajgani slavujevih jaja. Mmmmm. Nakon obilatog obroka, pošao je do izvora da si napravi cedevitu. No tada se iznenada pojavi jato šumskih vila. Jozäfat je ostao zapanjen njihovom ljepotom i skladnim letom, te lepršanjem njihovih krila koja su sjala na mjesečini poput dragog kamenja. Njegovo divljenje prekine umiljati glas jedne od njih: «Seljačino tupava… uništio si naš dom… grešniče jedan!» «Pa… gladan bijah i ne mogah si pomoći…» - reče zbunjeno Jozäfat još uvijek buljeći u jato tih predivnih, umiljatih, dražesnih stvorenja… «Tkogod dom naš, šumu ovu takne, nekažnjeno neće proći…» - reče ponovo jedna od vila… Jozäfat ne znajući što će, prisjeti se rečenice koju je čuo u jednoj bajci što mu je njegova majka Hemeroida pričala dok je bio mali, te odgovori: «Neka baci kamen onaj koji je bez grijeha!!» Na te riječi Jozäfata oblije kiša kamenih gromada. Buse teškog kamenja udarale su ga sa svih strana. Molio je, preklinjao da prestanu, no vile nisu ni željele ćuti njegove očajničke vapaje. Bacale su sve veće i teže kamenje po njemu sve dok mu jetra nije iscurila na uši, a mozak izletio kroz analni otvor. Tada su vile, ta mila, draga, umiljata stvorenja prestale. I odlepršale svojim krasnim, sjajnim, blistavim krilima negdje u dubinu šume. Tako je najmlađi Trevorov sin skončao svoj vrli, slavni život. Kako je to žalosno. Baš bed. A bio je mladi Jozäfat na vrhuncu svoje snage. Pred njim su još bile godine… godine mladosti… a sada? … on je samo deformirana masa, nakupina slična konjskoj rigotini, prekrivena višemetarskim slojem najrazličitijeg stijenja i kamenja. A u njegovom liku ničeg se više mladolikog ne može uočiti … ahh…. Hemeroida je prekriženih nogu sjedila u zatvorskoj kuhinji i sa zlim sjajem u očima trpala nebulozne količine sataraša u svoja, unatoč svemu, ipak lijepa i zanosna usta. Max Factor… pomislio bi neuki čitalac… ne… Rosal… no whatever… Nekoliko metara od nje, dopirali su bolni jauci i zapomaganje. Bio je to zatvorski kuhar kojeg je Kraljica slučajno zatekla ovdje. Pa ga je ugurala u pećnicu. Jednostavno, nije joj bio simpatičan. Hebiga. No… pokraj Hemeroidinog desnog lakta, blistala je MUFA. Trevorova MUFA. MUFA slavnog kralja Trevora II., sina još slavnijeg mu oca Trevora I. A… Hemeroida je imala vrlo zle planove. Odlučila je osvetiti se svome mužu, kralju Trevoru. Srušiti ga sa trona i pomoću moći velike, slavne MUFE zavladati njegovim kraljevstvom i svim okolnim kraljevstvima. I njenom kraljevstvu neće biti kraja… Razmišljajući tako o osveti, slavi i tome sličnom, trpala je još veće komade sataraša u svoje zle, pokvarene labrte, dok joj se crveni sok pomiješan s komadima paradajza slijevao niz njenu zlu bradu . Štoviše, cijela je bila zla. Iz njene pojave isijavalo je zlo… Kada je sve pojela, izašla je iz kuhinje s MUFOM pod rukom. Tada se nečega sjetila; vratila se nazad u kuhinju i termostat na pećnici okrenula na 220°…. i… nastavila svojim putem; prema čarobnoj planini Mraak. Trevoru je nemirne snove iznenada prekinula strašna buka i strka oko njegovih odaja. Kad je došao k sebi, provirio je van i ugledao hrpu ljudi oko nekog, njemu nepoznatog čovjeka. Na kraju se ispostavilo da je taj čovjek princ, imenom Sir Notel Hojn, koji dolazi iz dalekog kraljevstva kako bi slavnom kralju Trevoru priopćio važne vijesti. Trevor ga je pozvao u svoje odaje i poslužio ga najboljim vinom te mu ponudio šaku visokokvalitetnog kikirikija koji je rastao nedaleko Trevorova dvorca. Da… bio je to najukusniji kikiriki koji se na tim prostorima mogao naći... Sir Notel Hojn imao je na sebi plavu baršunastu kutu ispod koji se nalazila košulja s brojnim veleredima, priznanjima i odličjima među koje je vjerojatno nehotice zalutao bedž s likom Danija Filtha. No na sreću, u prirodnoj veličini tako da se bedž nije previše isticao. Po svim tim silnim medaljonima i sličnim im glupostima, Trevor je zaključio da je Sir Notel Hojn vrlo poštovan i ugledan plemić, te se prema njemu odnosio vrlo ljubazno; -Dakle, Sire Hojne, kakvo vas dobro donosi k meni? - upita Trevor.. -Pa, kralju časni, vrli, slavni Trevore, eto… nađoh vašu MUFU – odgovori Sir Notel Hojn, a Trevora umalo ne opizdi infarkt od tih riječi. -Gdje je MUFA moja? Hoću MUFU vidjeti! Gdje je, Sire, aaaargh… - zavapi Trevor – Gdje je moja MUFA? Govorite mi smjesta. Argh… sam Bog vas je poslao, Sire Hojne…Samo recite mi kako do MUFE doći?!?! Na te riječi Sir Notel Hojn se gromoglasno nasmije i kroz bujicu smijeha reče : -Aaaa… prvi april! :P Trevoru padne mrak na oči, te pogledavši na kalendar iza sebe pozove stražu i da pogubiti zlog Sira Notela Hojna. Tren kasnije, Notel Hojn više nije postojao. Njegova pojava više nije egzistirala. Ne… samo prah…i dim… i pepeo… i miris spaljenog baršuna u zraku. Ah… Teofil i Sebastijan sjedili su u rajskom vrtu i žderali jabuke, kruške, kajsije, grah s kobasicama, banane i ostale poslastice koje su se tamo mogle naći. Tada kroz izmaglicu spaziše kako im se približava neka spodoba sa svježom aureolom na glavi. -Bračo! – kliknu spomenuta spodoba, a Teofil i Sebastijan prepoznaše svoga brata Jozäfata. Oči im zablistaše i zagrliše se onako bratski. -Bračo mila moja! Na zemlju se vratimo! Osvetimo se ocu našemu što nas okrutno ovako pogubi! – predloži Sebastijan. Brača se složiše. Odlučili su skupiti vojsku svetaca i anđela, te na čelu sa samim Svevišnjim, srušiti Trevora sa trona i zavladati njegovim i okolnim kraljevstvima. I kraljevstvu njihovom neće biti kraja… Kralj Buzroom III. sjedio je na svome prijestolju gledajući kroz prozor klince- dvorjane koji su se vani igrali žmirke. Ah… bio je Buzroom zavidan tim klincima. Tako su bezbrižni. A njegova glava puna je briga. Njegova moć slabi. Njegovo kraljevstvo je na rubu propasti. Ugled mu se srozao. Bed. No… znao je da ga samo jedna stvar može izvući iz depresije. Daaaa… samo jedna stvar…. MUFA! Sveta MUFA koja se nalazila kod njegovog starog prijatelja Trevora. Hm… prijatelja? Prezirao je Trevora iz dna duše. Taj idiot oteo je njegovu bivšu suprugu Hemeroidu koju je toliko volio. Još uvijek je bio zaljubljen u nju… Tada na vratima palače svoje začuje kucanje. Neočekivani gost. Buzroom se protegne, te se odgega do ulaznih vrata. -Ćao, Buzroome, sjećaš me se? – upita poznati ženski lik kralja nakon što je ovaj otvorio vrata. -He… He… Hemeroida?! – Buzroomovo srce zaigra, te iz njega počeše izlaziti balončići u obliku srceta. Hemeroida se nasmješi i uđe u njegovu palaču. Kralj je još uvijek bio zabezeknut. Nakon što se pribrao i sve to redom, zla kraljica mu ispripovjedi svoj zao naum i plan kako smaknuti Trevora. Buzroom je pažljivo slušao i kimao glavom, te napokon objeručke prihvatio tu ideju. Ideja mu se najviše svidjela zbog MUFE. Naime, Hemeroida mu je spomenila da je ona dobro skrivena na jednom od paralelnih svjetova. Istog časa, Buzroom skupi svoju mnogobrojnu vojsku i obavi sve pripreme za pohod na Trevorovo kraljevstvo, te sam sebi u bradu promrmlja; «Hm… MUFA će biti moja… ja ću biti gospodar svijeta… i kraljevstvu mome neće biti kraja… aaaaahh!» Sir Notel Hojn sišao je u Pakao. Nakon kratke šetnje kroz šumu grijeha svojih, ugleda čovjeka naslonjenog na stablo: -Tko si ti? – upita Sirn Notel neznanca -Ja sam Cesarić. Dobriša Cesarić. I poslan sam ovamo kako bih bio tvoj vodič kroz Pakao… Dobriša i Notel krenuše prema prvom krugu pakla. U prvom krugu, Limbu, nalazili su se svi oni koji nisu redovito molili Očenaš prije ručka. Pošto je to još bio prvi krug, grešne duše nisu jako patile; ispred svake od njih sjedio je Đavo nižeg reda i hranio ih žgancima, no ovi su prije svakog zalogaja morali izmoliti jedan Očenaš. I tako u vječnost… njihove duše vječno će samo jesti žgance i moliti se… sve do Dana Sudnjega…. U drugom krugu nalazili su se svi oni koji prostaci koji su za svoga života prostačili i izvikivali nesnosne postote kojima su vrijeđali svoje bližnje. Po zidovima drugog kruga pakla vjesili su posteri i natpisi tipa «Say NO to Jebemtty Matter» ili «Ku*** & Pi*** are EVIL!». Duše grešnika morale su cijeli vijek gledati jeftine dokumentarce o Papinim pohodima 'vamo-tamo, kako bi njegova sveta riječ oprala grijehe njihove. I tako u vječnost… njihove duše vječno će buljiti u već istrošen ekran Gorenje televizora i slušati nekog lika sa smiješnom kapicom na glavi… sve do Dana Sudnjega… Treči krug bio je obljeplijen plakatima kakve možete vidjeti u svim zubarskim ordinacijama. Naime, tamo su se nalazili oni koji nisu redovito prali zube. Cijele bogove dane ležali su na zubarskoj stolici dok su ima Đavli svojim pandžama čupali zube. Bez anestezije. Kako bi jedan zub izvadili, izniknula bi dva nova. I tako u nedogled. Njihove duše će vječno trpjeti tu strašnu bol i kriviti svoju kralješnicu na neudobnim zubarskim stolicama… sve do Dana Sudnjega… Četvrti krug je bio prazan. Taj dio Pakla bio je namijenjen Dragutinu Tadijanoviću. A njega još nema… i nema… i nema… ali doći će uskoro… i gorjet će gad u Paklu… sve do Dana Sudnjega… U petom krugu nalazili su se Amiši. Zli Amiši. Njihova kazna je u tome što ništa nisu morali raditi. Samo su hodali uokolo djelujući izgubljeno. I za sve vijeke , hodat će oni bez cilja i buljiti u prazno čeznući za krampom i lopatom… sve do Dana Sudnjega… Šesti krug vrvio je od onih koji nisu redovito plaćali poreze, režije i kazne za parkiranje. «Neplaćanjem poreza, varate državu!» - govorili su im svaki dan Đavli palkenski. I vječno će im nabijati na nos sve njihove neplaćene kazne i propuste ti zli Đavli…. Da… vječno… sve do Dana Sudnjega. Sedmi krug bio je rezerviran za fanove Jasmina Stavrosa. Sedmi krug je u biti nalikovao na veliki disko u kojem je paklenski DJ, DJ Awo puštao Jasnu Zlokić. I zli fanovi Jasmina Stavrosa neprestano su morali slušati hitove njegove najveće konkurencije, njegove Nemesis – Jasne… i slušat će je još… sve do Dana Sudnjega… Na ulazu u osmi krug stajao je natpis: «Za posebne slučajeve»… Unutra su se nalazila samo dva lika koja su igrali «Crnog Petra», u šamare. Franjo Tuđman i Curt Cobain. Igrat će tako oni Crnog Petra dugo još… sve do Dana Sudnjega… U devetom krugu, uz obale strašne, tamne rijeke Styx, Sir Notel Hojn ugleda grupicu ljudi koji pecaju ribu i istu potom peku na vatri paklenoj. Prepoznao je svoju braću plemiće, Ludovika Behemota, Lorda Villea Vladu, slavnog Tsusija Tsirka i ostale. Nakon kratkog razgovora s njima, oni mu objelodaniše svoje planove… Rekoše mu kako će se vratiti na zemlju te poraziti kralja Trevora i njegovo kraljevstvo podijeliti među sobom. Notelu Hojnu se svidi zamisao i odluči pripojiti se družini. Skupit će oni vojsku svih Zala paklenih, sve Đavle, Vragove, te na čelu sa samim Nečastivim pokoriti Trevora i zavladati njegovom zemljom… i kraljevstvu njihovom neće biti kraja… Kralj Trevor zurio je kroz prozorsko okno promatrajući prostranstva i ljepote svoga slavnog kraljevstva čekajući poziv slugu na večeru. Ni slutio nije kakve sve sile mu prijete. Prvo oni sveti, nebeskih anđeli, sveci i raznorazni bogovi… Zatim opasne zvijeri s planine Mraak pod vodstvom njegovog starog (ne)prijatelja, Burzrooma III, zajedno sa svim slavnim vitezovima dvora njegovoga… Te na posljetku, mračne sile Pakla; zombiji i grešne duše, vrazi, đavli i sotone. Da… ni slutio nije slavni, vrli kralj Trevor što mu se priprema… ni na kraj pameti mu nije bilo to da su već višemilijunske čete sa svih strana svijeta i iz svih dimenzija, krenule na pohod na njegovo kraljevstvo i da će svakog časa sva zla ovoga svemira doći po njega… njegovu krunu… njegovu glavu… Ali ne… Kralju Trevoru je na pameti bila samo MUFA sveta… Njegovo srce čeznulo je za tom veličanstvenom MUFOM… Njegove misli prekine glas služavke koja ga pozva na večeru. Trevor krene iz svojih odaja prema blagovaonici. Toliko je bio opsjednut mislima o MUFI da se silazeći niz stepenice spotaknuo i… stmoglavio se niz ogromno stubište. Njegov bijeli kraljevski plašt poče poprimati crvenu boju natopivši se krvlju. Njegov mozak lagano je počeo curiti po sagu. Njegova duša lagano se odvajala od njegovog tijela… Trevor izdahne…