Ratnik paorskog srca

Uzmem ja lijepo slobodan dan u utorak da bih konačno sredio sve papire oko kuće, promjene adrese, oslobađanja poreza i tome slično. I krenem od jutra. Izvadim malo preko reda dokaz o neposjedovanju nekretnina u katastru. Super. odem u banku, trebam potpisati otpremnicu za kredit, i tamo mi ustanove da u kupoprodajnom ugovoru bivši vlasnici stoje kao suvlasnici, a samo on ima račun u banci. Srećom, i ona je došal iz Njemačke. Pa oni moraju otić po ženu da i ona otvori račun. U međuvremenu ja odem u policiju promijeniti dokumente i izvadit potvrde o prebivalištu na novoj adresi. I sve bi bilo super, da se nije ustanovilo da na kupoprodajnom ugovoru ne piše kućni broj. Htio sam plakati. Ajde nazad u katastar čekaj sat vremena u redu da bi izvadio novi posjedovni list. I nakon čekanja uđemo unutra, a žena za kompom na kojem kuca s jednim prsto će: 'pa vi niste na redu!' E kad joj nisam otkino glavu i posro joj se niz grlo, još mi je uvijek krivo što me mama fino odgojila pa sam samo rekao da čekaom oveć sat vremena i da smo sasvim sigurno na redu. Frken nosom i napravi nam dokument. Vratimo se u opoliciju s dva izgubljena sata. Onda odemo u banku, napokon potpisat taj transfer. nađemo se s posrednikom danam da i drugu domovnicu dosadašnjih vlasnika koja nam treba a oslobađanje od poreza. Odemo kod javnog bilježnika dat izjavu da nemamo nekretnina (mada već imamo uvjerenje iz katastra, al daj ti nađi logiku u birokraciji). Već je vrijeme da se Petra vozi od jedne bake drugoj, jer prva baka ide raditi. Ostavim najdražu da čeka u poreznoj, odem voziti dijete bakama. Zvoni mobitel. Javlja najdraža da nemamo gruntovni izvadak. Trenutak panike, pa očaj, jer to se vadi u pet ujutro (ne pitajte). Onda se sjetim da ima u banci taj izvadak. Ode ona do banke, gdje joj stvarno ljubazne osobne bankarke (morat ćemo im odnijet čokoladu) kopiraju izvadak, da bi ona ustanovila da ima takav isti među papirima a ona krava u poreznom joj je pokazala nešto sasvim treće. I preda ona to uspješno pol sata prije roka.

Onda smo otišli kod punca i punice da bi treći put slavili Petrov rođendan. malo sam se opustio, a onda usred proslave morao ići s dosadašnjim vlasnikom u HT da mi prepiše telefon. Jer, naravno, u kupoprodajnom ne piše da kuća ima telefon.

A dva sata kasnije bio sam u autu za Zagreb. Ako mislite da mi je jučerašnji (radni) dan bio dovoljan za odmor, varate se.

Toliko te izludi ta odvratna birokracija, da pokvari sav užitak što si riješio jednu tako veliku stvar. A još moram sve režije prepisati na sebe. To će navodno biti lakše.

A ovaj još nije iselio stvari iz kuće, a ja se nemam snage svađati, čovjek je ipak došao iz Njemačke. Pa za vikend opet putujem.

Sreća pa to planiram raditi samo jednom u životu.

Danas moj petar slavi drugi rođendan. Kad ga se samo sjetim kakao je mali bio kad sam ga prvi put uzeo u ruke. Bio je par minuta star. malo smežuran, ali ne jako. i derao se iz punih pluća. Dok mu nisam počeo pričati. istog se trena smirio. A ja sam ga nosio zamotanog u zelenu kompresu prema dječjoj sobi rodilišta, dok su mi suze mutile vid i pričao mu o svim stvarima koje ćemo skupa raditi i o mjestima kamo ću ga voditi. pričao sam mu o kestenima i gljivama, o pjesmama i bajkama, o mjestima i vremenima koja ćemo uživato zajedno. Kao da je bilo jučer.

A sad je to mali mudrac, koji kad opsujem viče "ne to pjičat", koji gleda Shreka II dvaput dnevno, zna sve pjesme i priče i hvata me za ruku i vodi do kutije s keksima. Što će tek biti za još 2 godine? S nekim takvim kraj sebe shvati čovjek koliko život može biti dobar.

Sretan ti rođendan Perice! i dabo da ti ja i stoti čestitao =)

Sad sam toliko dobro raspoložen da mi ne smeta ni ovaj prokleti snijeg oji je napadao danas. A stvarno mi ga je dosta. Ali neka, snijeg će proći a mi ostajemo.

Neki napadaju, neki brane. ja ću po običaju reći: svakome ono što mu paše. Ali Jedina i ja smo se još davno na početku veze dogovorili da ćemo valentinovo jednostavno ignorirati. Čemu se prepuštati amerikaniziranoj navali kiča i proljevima osjećaja, i zašto samo jedan dan u godini posvećivati ljubavi? Nama je takav svaki dan kad se pogledamo, poklone i sitnice si uzmemo barem jednom-dvaput mjesečno, a cvijeće je u igri i češće. Nije mi potreban jedan dan u godini da bih joj pokazao koliko ju volim i koliko mi je stalo. Kad šetam po gradu čisto spontano svratim u CD shop i uzmem neku mjuzu koju znam da voli. ili kupim prve mimoze kod kumice u Draškovićevoj, ili...you get the point.

A to valentinovo koje vidim oko sebe...zaboga, čista komercijala. Sve je crveno i roza, cvjetići, srčići, anđelčići...možda je to nekom i slatko, ali meni knjiga poezije ili CD Queena izražavaju puno više, pokazujući da ne samo voliš i cijeniš tu osobu, nego ju dobro poznaješ ipo tome biraš poklon.

No nekima to očito paše. Kvragu, većini to očito paše. Inače ne bi opstalo. Pa dobro, nek im onda bude.

Izviješće o svijanju gnijezda: Konačni ugovor je potpisan prošli petak (jupiiii!!!!), kao i ugovor o kreditu. Idući petak bit će gotov i upis u gruntovnicu. Iskreno, još mi ne ide u glavu da sam konačno stvarno vlasnik kuće. (Ili pola kuće, s obzirom da mi je Jedina suvlasnik. Ali već planiram drveće i grmlje, i radim na nabavi psa i mačke.

Hvala bogu, napokon će mi dijete imati gdje trčati!

Eto baš danas nešto na forumu gastronomija lijepo napišem da sma imao goveđi odrezak za ručak, kadli mi se na to netko pametan javi 'a zar nije post?'
kakvo je to uopće pitanje! kao prvo, otkud zna jesam li vjernik ili nisam, kao drugo kojoj vjeri pripadam ili ne, i kao treće nije li to slobodno pravo i izbor svakog čovjeka?!?! Na kraju krajeva, slobodna je volja najveći božji dar čovjeku.
Postim li? ne! iz više razloga. Prvo, dežuran sam, što znači da ću raditi do sitnih jutarnjih sati, a nma poslu sam od jutra, prema tome treba mi obilje kalorija i aminokiselina da bih preživio. kao drugo, ne volim ribu, a to je bila jedina alternativa. Rado bih jeo sojine šnicle da ih je bilo. Al nije. I pojeo sam sav kelj, kao svako dobro dijete.
Na temu korizme: ne pada mi na pamet odreći se bilo čega. Dovoljno se i tako odričem stvari u životu, i dalkeo od toga da mi je dovoljno lagodno da mi je potrebno odricanje da me podsjeti na neke stvari. Imam malo zadovoljstava u životu, i još manje vremna za njih. I ne želim razmišljati jesam li zaboravio i greškom pojeo kolač/popio pivo/štogod. Svakomu njegovo, nemam ništ protiv ljudi koji obilježavaju korizmu, ali neka hvala, to nije za mene.

Ovih dana govorim ko Dex Dexter iz Dinastije, ako ga se netko sjeća. Pokupio sam nekakav virus, napao mi sve od grkljana naniže, u subotu uopće nisam mogao pričat. I sad mi pjevanje baš ne ide al glas mi je seksi :). A kašalj me ubija. Ujutro ne mogu disat dok ne izbacim nekoliko odvratnih gvalja iz sebe. Povraća mi se od toga.
A Pepe je bio dva dana u vrtiću, nakon dvotjedne pauze zbog bolesti, i jutros se već probudio ulijepljen nosnim izlučevinama. Porkletstvo. Opet ista priča-špricaj, kapaj, špricaj kapaj. A kad se odupire mogu mu samor reći: "We are the parents. Resistance is futile."

Što se kuće tiče-procjena je gotova, i nije baš najpovoljnija po nas. fali nekih 3400 eura. ali osobna bankarka mi kaže da bi kredit ipak mogao proći. Sad nestrplivo čekam. Ako prođe, do kraja tjedna bi ugovor mogao biti potpisan. Držim si fige. već sam počeo birati drveće i grmlje koje ću posaditi oko kuće :) Za početak dva himalajska bora

Mom bratu koji se danas pridružuje klubu tri banke. Dovraga, sve mi to govori da starim...
Mali brate, sretan ti roćkas, i vrijeme ti je da počneš misliti o nekim stvarima :-)
No s obzirom da on i tako ne čita blog, nije ni jako bitno.