Ratnik paorskog srca

Uzmem ja lijepo slobodan dan u utorak da bih konačno sredio sve papire oko kuće, promjene adrese, oslobađanja poreza i tome slično. I krenem od jutra. Izvadim malo preko reda dokaz o neposjedovanju nekretnina u katastru. Super. odem u banku, trebam potpisati otpremnicu za kredit, i tamo mi ustanove da u kupoprodajnom ugovoru bivši vlasnici stoje kao suvlasnici, a samo on ima račun u banci. Srećom, i ona je došal iz Njemačke. Pa oni moraju otić po ženu da i ona otvori račun. U međuvremenu ja odem u policiju promijeniti dokumente i izvadit potvrde o prebivalištu na novoj adresi. I sve bi bilo super, da se nije ustanovilo da na kupoprodajnom ugovoru ne piše kućni broj. Htio sam plakati. Ajde nazad u katastar čekaj sat vremena u redu da bi izvadio novi posjedovni list. I nakon čekanja uđemo unutra, a žena za kompom na kojem kuca s jednim prsto će: 'pa vi niste na redu!' E kad joj nisam otkino glavu i posro joj se niz grlo, još mi je uvijek krivo što me mama fino odgojila pa sam samo rekao da čekaom oveć sat vremena i da smo sasvim sigurno na redu. Frken nosom i napravi nam dokument. Vratimo se u opoliciju s dva izgubljena sata. Onda odemo u banku, napokon potpisat taj transfer. nađemo se s posrednikom danam da i drugu domovnicu dosadašnjih vlasnika koja nam treba a oslobađanje od poreza. Odemo kod javnog bilježnika dat izjavu da nemamo nekretnina (mada već imamo uvjerenje iz katastra, al daj ti nađi logiku u birokraciji). Već je vrijeme da se Petra vozi od jedne bake drugoj, jer prva baka ide raditi. Ostavim najdražu da čeka u poreznoj, odem voziti dijete bakama. Zvoni mobitel. Javlja najdraža da nemamo gruntovni izvadak. Trenutak panike, pa očaj, jer to se vadi u pet ujutro (ne pitajte). Onda se sjetim da ima u banci taj izvadak. Ode ona do banke, gdje joj stvarno ljubazne osobne bankarke (morat ćemo im odnijet čokoladu) kopiraju izvadak, da bi ona ustanovila da ima takav isti među papirima a ona krava u poreznom joj je pokazala nešto sasvim treće. I preda ona to uspješno pol sata prije roka.

Onda smo otišli kod punca i punice da bi treći put slavili Petrov rođendan. malo sam se opustio, a onda usred proslave morao ići s dosadašnjim vlasnikom u HT da mi prepiše telefon. Jer, naravno, u kupoprodajnom ne piše da kuća ima telefon.

A dva sata kasnije bio sam u autu za Zagreb. Ako mislite da mi je jučerašnji (radni) dan bio dovoljan za odmor, varate se.

Toliko te izludi ta odvratna birokracija, da pokvari sav užitak što si riješio jednu tako veliku stvar. A još moram sve režije prepisati na sebe. To će navodno biti lakše.

A ovaj još nije iselio stvari iz kuće, a ja se nemam snage svađati, čovjek je ipak došao iz Njemačke. Pa za vikend opet putujem.

Sreća pa to planiram raditi samo jednom u životu.