Danas moj petar slavi drugi rođendan. Kad ga se samo sjetim kakao je mali bio kad sam ga prvi put uzeo u ruke. Bio je par minuta star. malo smežuran, ali ne jako. i derao se iz punih pluća. Dok mu nisam počeo pričati. istog se trena smirio. A ja sam ga nosio zamotanog u zelenu kompresu prema dječjoj sobi rodilišta, dok su mi suze mutile vid i pričao mu o svim stvarima koje ćemo skupa raditi i o mjestima kamo ću ga voditi. pričao sam mu o kestenima i gljivama, o pjesmama i bajkama, o mjestima i vremenima koja ćemo uživato zajedno. Kao da je bilo jučer.
A sad je to mali mudrac, koji kad opsujem viče "ne to pjičat", koji gleda Shreka II dvaput dnevno, zna sve pjesme i priče i hvata me za ruku i vodi do kutije s keksima. Što će tek biti za još 2 godine? S nekim takvim kraj sebe shvati čovjek koliko život može biti dobar.
Sretan ti rođendan Perice! i dabo da ti ja i stoti čestitao =)
Sad sam toliko dobro raspoložen da mi ne smeta ni ovaj prokleti snijeg oji je napadao danas. A stvarno mi ga je dosta. Ali neka, snijeg će proći a mi ostajemo.