Ratnik paorskog srca

Neki napadaju, neki brane. ja ću po običaju reći: svakome ono što mu paše. Ali Jedina i ja smo se još davno na početku veze dogovorili da ćemo valentinovo jednostavno ignorirati. Čemu se prepuštati amerikaniziranoj navali kiča i proljevima osjećaja, i zašto samo jedan dan u godini posvećivati ljubavi? Nama je takav svaki dan kad se pogledamo, poklone i sitnice si uzmemo barem jednom-dvaput mjesečno, a cvijeće je u igri i češće. Nije mi potreban jedan dan u godini da bih joj pokazao koliko ju volim i koliko mi je stalo. Kad šetam po gradu čisto spontano svratim u CD shop i uzmem neku mjuzu koju znam da voli. ili kupim prve mimoze kod kumice u Draškovićevoj, ili...you get the point.

A to valentinovo koje vidim oko sebe...zaboga, čista komercijala. Sve je crveno i roza, cvjetići, srčići, anđelčići...možda je to nekom i slatko, ali meni knjiga poezije ili CD Queena izražavaju puno više, pokazujući da ne samo voliš i cijeniš tu osobu, nego ju dobro poznaješ ipo tome biraš poklon.

No nekima to očito paše. Kvragu, većini to očito paše. Inače ne bi opstalo. Pa dobro, nek im onda bude.

Izviješće o svijanju gnijezda: Konačni ugovor je potpisan prošli petak (jupiiii!!!!), kao i ugovor o kreditu. Idući petak bit će gotov i upis u gruntovnicu. Iskreno, još mi ne ide u glavu da sam konačno stvarno vlasnik kuće. (Ili pola kuće, s obzirom da mi je Jedina suvlasnik. Ali već planiram drveće i grmlje, i radim na nabavi psa i mačke.

Hvala bogu, napokon će mi dijete imati gdje trčati!