Ratnik paorskog srca

ponedjeljak, 27.12.2004.

Post festum

Iliti, nakon fešte. Baš nam je bilo fino. mali, obiteljski božić. Kolači su uspjeli iznad svih očekivanja, zec špikan slaninom je bio totalni riot, a badnju večeru smo jeli u pola jedanaest navečer, iz razumljivih razloga (vidi dolje). Ali cijelo vrijeme opušteno, uz smijeh i pjesmu.
Jedan kolač je mamica uspjela napraviti u srijedu, a drugi, suhi smo petar i ja spremili na badnjak poslije podne.. pa smo ih dijelili okolo, susjedima, prijateljima, pa i kad su mi ciganka i tri mala cigića došli na vrata dobili su po kolačić i nešto kuna. Ipak sam na božić mekši nego inače. nema veze. Glavno je da je pepe naučio 'setan bozic' i svima čestitao preko telefona pa i uživo, i išao okolo po stanu brbljajući 'setan bozic sakome' cijeli dan.
Nije božić ni u ponoćki ni u pretrpanom stolu, nego u srcima ljudi.

Ostajte mi sretni i veseli, i dajte da dobar duh božića potraje bar neko vrijeme...barem do slijedećeg božića.

- 15:06 - Komentari (10) - Isprintaj - #