Ratnik paorskog srca

Iliti, nakon fešte. Baš nam je bilo fino. mali, obiteljski božić. Kolači su uspjeli iznad svih očekivanja, zec špikan slaninom je bio totalni riot, a badnju večeru smo jeli u pola jedanaest navečer, iz razumljivih razloga (vidi dolje). Ali cijelo vrijeme opušteno, uz smijeh i pjesmu.
Jedan kolač je mamica uspjela napraviti u srijedu, a drugi, suhi smo petar i ja spremili na badnjak poslije podne.. pa smo ih dijelili okolo, susjedima, prijateljima, pa i kad su mi ciganka i tri mala cigića došli na vrata dobili su po kolačić i nešto kuna. Ipak sam na božić mekši nego inače. nema veze. Glavno je da je pepe naučio 'setan bozic' i svima čestitao preko telefona pa i uživo, i išao okolo po stanu brbljajući 'setan bozic sakome' cijeli dan.
Nije božić ni u ponoćki ni u pretrpanom stolu, nego u srcima ljudi.

Ostajte mi sretni i veseli, i dajte da dobar duh božića potraje bar neko vrijeme...barem do slijedećeg božića.

Moja ženica ima šeficu koja je prava baba vještica. Unazad devet godina, otkad je moja draga došla na svoje radno mjesto, ova ju ne može smislit. Podmeće joj gdje stigne, i daje najnepovoljnije rasporede moguće. vrhunac je stigao jučer, kada je saznala da nema NITI JEDAN slobodan dan ni za božić niti novuu godinu. za badnjak radi poslije podne, za božić isto, a na Stjepanje ujutro. na Silvestrovo radi poslijepodne, a na novu ujutro. I ona je jedina na odjelu koja nema niti jednog slobodnog dana. kad se pobunila, ova je po njoj obasula paljbu da je sebična i nekolegijalna, i da su kolegice radile za nju dok je bila na trudničkom i porodiljskom. kao da je zločin biti trudan i roditi dijete. i rpigovorila joj je da je rano u trudnoći otišla na bolovanje. A na odjelu direktno radi s citostaticima i vozi ljude na zračenje. Da ne bi! Još ugrožavati svoje dijete da bi se zadovoljila taština nekakve glupe babetine. A u godinu dana otkad radi nakon porodiljskog bila je svega dvaput na bolovanju. Što je sasvim dobar rezultat, s obzirom da nam dijete ide u jaslice. I još je zapjenila da moja draga odlazi u svibnju (jer selimo u Brod) a da to njoj nije rekla. I da iskorštava ustanovu, koja joj 'je sve dala', a sad oslazi. što bi trebala, odreći se obitelji da bi ostala raditi na istom mjestu? Ma nemoj! A dakako drage kolegice su šutile ko pizde sa strane. Kolikogod da je prije pomalo žalila, sad je i njoj drago što će napustiti to gnijezdo laži i intriga. Samo da završi visoku, naći će u brodu posao kakav je uvijek željela.nadam se. A u svakom slučaju bolje će joj biti nego tu gdje je sad.
Al ne damo da nas ometu. Danas se peku kolači, a sutra ćemo perica i ja provesti poslijepodne kod kuće, dočekati mamu, pa idemo svi skupa na ponoćku. baš nas briga. A za NG doći će nam baka i djed pa ćemo slaviti svi zajedno.

Ništa mi neće ovi dan pokvarit...

Sjednemo tako nekidan najdraža i ja da se dogovorimo što ćemo ovog našeg drugog bračnog božića. S obzirom da oboje radimo na badnjak, a ona još k tomu poslijepodnevnu smjenu, moramo većinu stvari spremiti unaprijed.
Pa smo uzeli lijepo knjigu Hrvatski kolači i birali što ćemo praviti. S obzirom da smo ovdje u zagrebu nuklearna obitelj (ne, ne zračimo, nego nas je samo troje), odlučili smo ne pretjerivati nego napraviti jedan kremasti i jedan suhi kolač. Za suhi smo izabrali speculaas, (recept ja našao na forumu) a za sočni smo prema slici i poisu posla odabrali 'damice'. Kolač mi se čini poznat nekako, ali nisam ga sigurno jeo pod tim nazivom. Dolje je ako se ne varam zaliveni čokoladni biskvit, u sredini krema od vanilije i banana, a gore čokoladna glazura. Mljac! nadam se da će dobro ispasti. Uz to imamo zeca s okruglicama od kruha, a za badnjak ćemo pokušati nabaviti lososa ili svježu tunu.
Drvce smo dobili od prijatelja koji su ih uzgojili pa razvozili okolo (hvala, Sunce!), a ukrase imamo od lani.
Ako mama ne bude radila na božić (što se još ne zna) možda se zaputimo djedovima i bakama 200 km na božićni ručak. Baš mi nekako lijepo i toplo kad se svega toga sjetim.
Idemo danas u šoping, a sutra i preksutra je mamica slobodna iz noćne pa će moći spremati kolače i ostalo. Jedva čekam! I dakako treba kupiti poklone za mnogoborojnu obitelj i prijatelje.
Nekako me više raduju ti blagdani ove godine nego inače. Ili sam možda sretan što mi je Najdraža dana napokon položila jedan ružni ispit kod jedne glupe krave koja ju već preko godinu dana ruši na glupostima. A meni je uspjelo sinoć riješiti jednu tešku misiju u Fallout: tactics. A vani je sunččan dan. Endorfini mi šibaju gore-dolje iniz moždano deblo. Život se stvarno čini nekako lijep danas, usprkos svemu.

Ne volem politiku. Bog mi je svjedok da ju izbjegavam kad god mogu. Svojevremeno sam izbjegavao i izbore, pa se poslije osjećao krivim. no prema riječima nesmrtnog Poea : nevermore. I zbog izbora baš ovo i pišem.
bliže nam se eto opet predsjednički izbori. Imali smo ih dosad više nego petogodišnjih mandata, što dovoljno govori samo za sebe. Čitam statistike, i vidim da sadašnji predsjednik vodi ne za dužinu vrata, nego za dva konja i koplje pride. Imada nije baš neki reprezentativan primjerak, moram priznati da me nije iznenadilo. Jer gledam ove sve protukandidate kako oštre zube, as line im cure. te iskoristili bi predsjedničke ovlasti do maksimuma, te povećali bi ovlasti, a onaj brkati idiot od gastarbajtera čak bunca i bulazni o uvođenju predsjedničkog sustava, 'kao u Americi'. Da ne bi!
Mislim, a očito da dobar dio 'glasačkog tijela' očito misli jednako, da je ovoj zemlji jedan 'jak' predsjednik bio sasvim dovoljan. Hvala uspomeni svetog franje prvog Hrvatskog što je samo uspomena. Dobro se sjećam vremena kada nisi slučajno smio naviti Balaševića na kazetofonu a da ti kakav mladež hadezeja ili hosovac te pitiespijevac ne dođe i razbije i tebe i kazić, i kad si strogo morao pazit što govoriš, pred kim i kako.. I to u vrijeme kada smo se, kakti, dočepalidemokracije, prigrlili ju objeručneo 'okrenuli je, promenili je...', ma jebi to. i sad bi se neki opet banili* nad nama. E neće moći. Nisu džabe englezi onako pametan narod. predsjednik ne smije imati više ovlasti nego engleska kraljica. A ona više ne može ni parlament raspustiti.

Stipe, nisi neka sreća, al si najmanje zlo. I zato, sretno ti bilo, naše glasove imaš.

ne idem nikamo. Samo radim u JIL-u pa baš nemam vremena za pisanje. Možda kasnije.

lajte kere varošanke
kera sam i sam, odlično vas znam.
ne dam za vas žute banke,
lajte, ali znajte da vas ne slušam.

Dok je meni moje ljubice,
moje bubice i golubice
mante me se gradski kerovi
kad i niste neki zverovi.

Vidim da vam je dosta gljiva. Neću više. Ma uopće mi se ne da pisati. A kao odgovor na neke komentare: u redu mi je da netko ne želi imati djecu, u redu mi je i da se ne može zamisliti u toj ulozi, svakome njegovo. Ali da Aktivno pljuje po imanju djece, i po ljudima koji djecu žele vole i imaju, to je definitivno površno, nezrelo i uskogrudno, da ne spominjem iznošenje stvari koje nemaju veze s istinom (vagina ko tunel učka i to. vjeruj mi curo, šteta je privremena ;)) To je ono što me zasmetalo, i zašto sam dotičnoj ostavio komentar da nema pojma. A ovoj drugoj : da, ja imam. Bio sam tamo možda s krive strane stola, ali sam prisustvovao porođaju najmanje petnaest puta, i moram priznati da možda izleda ružno u tom trenutku. Ali se zaboravi, i sve dođe na svoje.
Ovakve me stvari potpuno odbijaju od bloganja. Mislim da ću uzeti duugačku pauzu. Alergičan sam na uskogrudnost i netoleranciju.

Rastužili ste me. A osim toga, astrid, sumnjam da azbestna treba advokata.

Toliko.

Ispričavam se zbog neredovitosti, tzv 'život' mi se tako ponekad nađe na putu, pa ga moram šutnuti u stranu. No evo: Judino uho

Među sličnim gljivama uhastog oblika i poluželatnozne konzistencije ističe se time što raste isključivo na granama bazge, uglavnom mrtvim, ali sam je ja nalazio i na starijim živim granama. Ima je cijele godine, tako da je gljivarski spas u zimskim mjesecima. Vjerna je staništu, tako da ako ju jednom nađete, nožete se uvijek vraćati istoj bazgi i brati gljive.ja imam svoju bazgu, ali ne pada mi na pamet reći vam gdje je =)

Inače, gdje tražiti gljive? Nije svaka šuma za sve gljive, tako da nema 'u svakoj šumi vrganja', kako je netko izjavio na gastronomija forumu. U poplavnim šumama, kao i u šumama gdje se grablja lišće slabo ćete naći gljiva jer micelij nema šanse opstati. Tu se eventualno mogu naći gljive koje rastu na stablu. bjelogorične šume su u pravilu bogatije od crnogoričnih, mada neke kvalitetne gljive rastu samo u crnogoričnoj šumi. Recimo, smrekova češerka, sitna ali fina gljiva koja raste na palim šišarkama smreke. Daleko najbogatija gljivama je šuma hrasta kitnjaka i običnog graba. Uz hrastove, kao što sam rekao rastu mnoge mikorizne gljive, osobito plemeniti vrganji. Bez hrastova, u pravilu nema vrganja. Uz grab raste recimo grabov djed, također srodnik vrganja, ukusan i fin, samo što pocrni pri kuhanju. Slična vrsta raste uz breze. U proljeće uz potoke na pjeskovitom tlu možete tražiti smrčke, koji su prava delikatesa.

nadam se da ćete uživati u gljivama koje skupite ove zime.