Iliti, nakon fešte. Baš nam je bilo fino. mali, obiteljski božić. Kolači su uspjeli iznad svih očekivanja, zec špikan slaninom je bio totalni riot, a badnju večeru smo jeli u pola jedanaest navečer, iz razumljivih razloga (vidi dolje). Ali cijelo vrijeme opušteno, uz smijeh i pjesmu.
Jedan kolač je mamica uspjela napraviti u srijedu, a drugi, suhi smo petar i ja spremili na badnjak poslije podne.. pa smo ih dijelili okolo, susjedima, prijateljima, pa i kad su mi ciganka i tri mala cigića došli na vrata dobili su po kolačić i nešto kuna. Ipak sam na božić mekši nego inače. nema veze. Glavno je da je pepe naučio 'setan bozic' i svima čestitao preko telefona pa i uživo, i išao okolo po stanu brbljajući 'setan bozic sakome' cijeli dan.
Nije božić ni u ponoćki ni u pretrpanom stolu, nego u srcima ljudi.
Ostajte mi sretni i veseli, i dajte da dobar duh božića potraje bar neko vrijeme...barem do slijedećeg božića.
Post je objavljen 27.12.2004. u 15:06 sati.