Ratnik paorskog srca

Evo riješeno je. uplaćeno. Sutra u gluho doba krećemo za baško Polje, pa kako nam bude. Spakirali se nismo, al najdraža je na godišnjem, pa na nju spada taj posao danas. ja još samo trebam par sitnica na odlasku s posla, odnijet onom kretenu od gazde novce, i možemo ić. iskreno, i ne ide mi se previše. kad se samo sjetim gužve na putu, što tamo, što nazad, pa gužve dolje, pa cijena...a tek 'ljubaznosti' lokalnih 'turističkih djelatnika'. grrrr...sve bi ja njih poslao na Kretu da nauče kako se ophoditi s turistima.
Al neću sad o tome.
Jučer smo spiskali cirka 3.5 milje kuna, doduše od toga 2300 na novi digitalni fotoaparat i jači memory stick il kako se to već zove. A ostalo što u DM-u, što u Kauflandu. Kako imamo polupansion, odlučili smo da ćemo za ručak lagano pojesti pokoju konzervu i gotovo. Što manje novaca ostaviti lokalnim lihvarima s njihovim prenapuhanim cijenama. Nisam ja svoje novce našao na cesti. znam i ja koliko što košta i vrijedi.
S takvim mislima čeznem za odmorom u planinama. liepo se smjestiti egdje u planinarskom hotelu, i svaki dan na izlet, na svježem zraku, sve zeleno, leptiri, cvijeće, orlovi...al zbog klinca moram na more. Njemu će to biti užitak. A ja uživam čim je on sretan. i tako mi putujemo. A drugi tjedan sam u brodu, to će tek biti odmor. jedan dan Petnja, drugi dan Sovsko, treći dan Poloj, četvrti Orahovica...bolje od mora. bar meni. gužva je manja.

Ma sve je to dobro. ostajte mi veseli i debeli, čujemo se.