Ratnik paorskog srca

natjerala me jučer najdraža da s njom nakon posla odem potražiti po agencijama gdje ćemo ići na more. I tako ti mi krenemo a prošlo već 7 sati. Pa ne znamo gdje je duga uvala, gdje je Sv. Filip Jakov (mada sam imao osjećaj da je negdje blizu zadra), kupiom prospekte, a tek u jednoj agenciji su nam imali volje i strpljenja objasniti kakvu ponudu imaju, kakve su sobe, koje su cijene i sve s tim. I kad smo se već napola dogovorili, i danas trebamo javiti u agenciju, ona bi drugi hotel, jer joj je moja stara napričala da je tamo bolje! mrzim kad se mijenjaju stvari tako, mada znam da to nije neki problem. No problem je što sam se ja probudio s grčevima u trbuhu (živio iritabilni kolon!) i laganom glavoboljo, te sam na posao otišao sav smućen, a bez prospekata s telefonskim brojevima. I sad moram čekati da ona nazove baku, da njoj baka da brojeve, a ona ih pošalje meni. naime, ja moram zvati preko centrale pa mi je malo teže, a ona može s posla direktno. i ona na žalost radi do večeri, pa ne može ona to obaviti. Zašto život ne može barem ponekad biti jednostavan???
A vrijem je takvo da me ubija. nemam migrenu valjda samo zato što sam na prvi znak popio avamigran jutros, i nesicu. Al zato svako malo imam grčeve u trbuhu. I ona salata od tunjevine jučer je bila nekako kiselkasta, bit će da mi baš nije sjela, mada je bila u hladnjaku. Al je zato pohani sir bio dobar :9
I hvaal bogu, jučer smo se dočepali majstora za plin, i sad stari štednjak radi ko novi. Samo ga je trebalo servisirat, što, naravno, u podstanarskom stanu nitko nije napravio. Jedino moramo pazit da ne bi slučajno otvorili plin, jer nema zaštitu od curenja, naime, star je. i dakako, gazda ni čut da bi snosio troškove popravka. Taj bi izdavo stan, a da u njega ništa ne ulaže. što b'rekli kod nas, jebo bi a da mu ne uđe. ma ostavit ću mu stan da će morat sve zidove gletat. baš me briga, neću višeni kune iznad minimalnog uložit u njega. jebo stanodavce, proklete eksploatatore, jebo!
jedva čekam da kupim vlastitu kuću, vratim s eu blaženu provinciju i napokon smirim. i znam da što god uložim ide meni i mojoj djeci. To će tek biti život, ovo je sve napola.
Nadopuna: izgleda ništa od Biograda, imaju samo sobe s pogledom na more, a to nam je malo skupo, s obzirom da nam pogled nije bitan. Tražimo dalje. nema odmora. Smrt do smrti, smrt su stope moje...