Korak od sna

Foto: Pixabay

Nisam bio na koncertu, prestar sam za masovke. Papu, kad kažem papa, mislim na Poljaka s bjelohrvatskim korijenima, čekao sam više puta, ali nikada nisam bio ni na kojoj papinskoj misi. I dalje mislim da nisam ljepši osmijeh vidio, nego od toga čovjeka u rujnu 1994. Penzionerka do mene, koju sam vidio tada i nikada više, relativno nedaleko od hipodroma, bila je očarana tim osmijehom i doslovce je 10 minuta govorila samo: "On se nama nasmiješio kao nitko nikada u mome životu.", a mislim da je bila u pravu. Poljak je bio nešto posebno.

Vidovdanski miting srpskih oporbenjaka predvođenih studentskom mlađarijom otkrio je očitu činjenicu svima osim ljevičarima u tzv. regijonu, srpski klinci su desno, vrlo desno. Dominacija crkvenih i nacionalističkih zastava u studenskim kolonama traje od veljače ove godine i samo budalama nije bilo bistro da oporba Vučiću je nešto puno desnije od Vučića. Vidovdanske govorancije koje se sasvim očekivano svele na izdaju Kosova i dežurne teme srpskog nacionalizma su samo to objavile, nema 68osmaške pobune u Srbiji. Uostalom, ne bi svi silni srpski veterani ratova po bivšoj Jugi stali uz studente da su napušena ljevica koja pjeva "Give peace a chance". Dok je svaki hrvatski ljevičar dizao u nebesa srpske studente, samo je bilo pitanje vremena kada će balončić puknuti. Uostalom, zar je stvarno netko očekivao od klinaca stasalih u Vučićevoj Srbiji da budu ljevičari? Buhahahahhahahahahaha. Na Vidovdan je umrla levica Srbije. Vječnaja pamjat. Ovo je već drugi post na ovu temu ove godine, baš me zanima koliko se još može ovo u Srbiji događati?

U subotu se sličan proces dogodio s ljevicom u Hrvatskoj. Svi podaci iz izlaznih anketa pokazuju da za SDP glasaju uglavnom stariji ljudi, oni pred penziju i u mirovini. Mlađi lijevi glasovi idu Možemosu. Mjesec dana hrvatskih mediji su najavljivali opću katastrofu u Zagrebu, opću propast cestovne infrastrukture zbog koncerta, hrpu povampirenih ustaša koje će pojesti konje na hipodromu i sve što sam slušao bilo je u tome smjeru. Npr. Radio Sljeme, koje je neka čudna stanica u kojoj se miješaju nesmiljeni klerikalizam i podrška Možemosima kao nečemu najboljem na svijetu, ta radio postaja, sladostrasno je najavljivala apokalipsu u Zagrebu i sustavno se rugala svakome koji ide na koncert. Nisu bili jedini, RTL je isto bio oduševljen nadolazećom propašću koju će uzrokovati Thompson.

A što se dogodilo? Pol milje ljudi, od toga oko 120 tisuća iz Zagreba i okolice (što svi mediji prešućuju, publika je pokazivana kao nekakvi neuki brđani, tupavi zemljoradnici iz Slavonije, ubogi kajkavci i svaki stereotip koji postoji), sjatilo se na koncert, dobrim dijelom se ponapijalo, pjevalo sve i sva, klinci vikali što su vikali, ali nitko se nije potukao. Zadnji put kada sam gledao repku u Zagrebu uživo, sad već jako davno, na stadionu kada su hrvatski navijači (Rijeka vs. Slavonija) krenuli na Sjeveru vrlo ozbiljno mlatiti i tada sam prestao ići na reprezentaciju na Maksimir, a dosta sam pratio reprezentaciju. U subotu je sve prošlo u nekom vrlo čudno redu i miru, s ljudima iz svih krajeva Hrvatske, BiH i dijaspore. Došli su čak Bugari i Slovaci na koncert, plus naravno neozabilazni Janez Janša.

Kao što je na Vidovdan umrla levica u Srbiji, tako je ovaj koncert sprovod ljevice u Hrvatskoj. Nikada nisam vidio toliko mladih i ozarenih ljudi na jednom mjestu. Budimo realni, živimo u dobu kada je estetika ružnoga u dominaciji. Npr. auti su ružni za vidjeti, glazba je neslušljiva, reklame su glupe, filmovi imbecilni, nebitno dominira u svim medijima. A ovdje su ljudi bili kao suprotnost suvremenosti. SDP, umjesto da se pravi da nemaju veze s ovim, sa svojim izjavama poslije koncerta, proglasili su sve prisutne ustašama, a sve mlade tamo imbecilima. Ako tako misle dobiti izbore... Ljevica u Hrvatskoj na vlas isto je reagirala kao Vučić u Srbiji na koncert u subotu. Nekada je politički najbolje šutiti. I pustiti stvar da proteče.

Omladina u Srbiji i mladost u Hrvatskoj su desno. Vrlo desno. Od moje generacije dva, tri koplja desnije. Ali nisu samo u Hrvatskoj i susjednoj nam Feudalnoj Državi Vučićstanu, nego u cijeloj Europi. To što se kuha među mladima npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu, to je nezamislivo domaćim poklonicima 1968.

Živimo, nažalost, u zanimljivim vremenima.

Pero Panonski, 893. put


Blog danas slavi 21. rođendan, prvi post (koji je zbrisan) dogodio se 7.7.2004.
Nije da nešto previše pišem, ali kontinuitet postoji! U Hrvatskoj je zapravo sve uvijek isto.