Korak od sna

Foto: Pixabay

Zabavno je gledati Aleksandra Vučića kako ne zna kako podmititi i smiriti studente. Gaženje studenata, očito ne pali. Batinjanje, ne pali. Prijetnje svih vrsta ne idu. Penzionere u Srbiji vrlo je lako kupiti. Sve u javnoj upravi, još lakše, ali studente nikako. Ne treba imati iluzija o tome da ako se ide na izbore, da ih Vučić može izgubiti. On ih opet dobiva. Doduše, ne s 80% zastupnika, ali čak i u fer i poštenim uvjetima, ima preko 50%. Nije baš neka pretjerana tranzicija bila npr. u Hrvatskoj i Rumunjskoj, ali obje su u EU. Srbija nije dostigla ni tu razinu da se barem uprava dovede na kakav-takav EU nivo.

Druga stvar da su studenti u Srbiji masa koja nije politička opcija. Ima od sanjara tvrdih ljevičara do ekipe koja se nada kakvom novom generalu Mladiću. Ali, to su srpski problemi.

Ljevica u Hrvatskoj za to vrijeme suze roni da u Hrvatskoj nema studentskih prosvjeda i da Plenkovićeva navodna strahovlada (hoćeš-nećeš, dobio troje izbore) je strašna i da jedini otpor je uvijek ultimativno racionalni Zoka (hoćeš-nećeš, dobio troje izbore, jedne parlamentarne, dvoje predsjedničke). Zoka je dobio druge dvoje tako da se bacio u nesmiljeni ekstremno-desničarski populizam kojega se ne bi ni AfD postidio, ali svejedno njegova lijeva baza vjerna mu je do groba.

Urliče ljevica da zašto Thompson svira. Pustilo ga četvrti put na glavni zagrebački trg. Neka djeca vojnih sudaca NDH ne mogu to podnijeti, misle da je 1972. i da se može zabranama svašta. Jedina osoba koja može napuniti Trg bana Jelačića je Marko Perković Thompson. Kako je bilo prokleto zima, 80% publike činili su mladi. Dakle, isti oni koje ljevica zaziva. Super mi je kako većina starijih srednjovječnih gospođa na mojoj Facebook friends listi sebe uvjerava da se to slučajno dogodilo, ali Thompson nije glazba za fine žene. Thompson je uglavnom muzika za braniteljsku populaciju, generalno muške sklone muškim pogledima na život, ali i glazba mlađih građana, jednako cura i dečkiju.

Jedini koji može podignuti mase na pobunu je Zoran Milanović. Ali, ako opet preuzme vlast, a nisu mu loše šanse, onda baš nisam siguran da svi ovi koji navijaju za novu 1968. u Hrvatskoj će biti zadovoljni. Zoki ide super. Lijeve ovce glasaju za njega bezuvjetno, tvrda desnica ga voli, ima potporu Vatikana (koji od 1998. ratuje s HDZ-om i zadnjih 27 godina radi sve protiv HDZ-a što može, preuzimajući podosta hrvatskih institucija, od HRT-a do Matice preko svih sveučilišta). Ali hrvatska ljevica odavno je prestala misliti. Nije da je desnica nešto pretjerano pametnija, ali nekako više dobiva izbore.

Sve u svemu, neka se ljevica čuva vlastitih želja. I Zoke.

Pero Panonski, 892. put