Korak od sna

Veći dio arhive ovoga bloga je obrisan. Jer su se naveliko krali nekada tekstovi, kada sam bio vrlo aktivan bloger. Neki dan mi netko reče, ti si stvoren da pišeš blog. Mislim si ja, ma nemoj.

Veći dio bloga, političkoga je bio proveden u kritiziranju Sanadera. Čovjek je ekipirao HDZ i svoju vladu tako da nitko nije bio prejaka ličnost. Malko se zeznuo s Kosoricom, jer kao fetivi blizanac nije shvatio da kad kinjiš raka, a blizanci pogotovo uživaju mučiti rakove, da onda rak sve pamti, pa onda to rak vrati. Da jedno vrlo stručno političko objašnjenje zašto se Kosor svetila Sanaderu.

Kako je Sanader iz siromašnih krajeva, kako je živio kao stoka, sasvim je jasno od kud mu je onakva taština bila. Nesuđeni svećenik, odličan nogometaš. Iz svećenstva u Rimu je ispao jer ga je jedna lijepa Talijanka uhvatila. Pričao jedan svećenik koji je bio s njim u Rimu. Zapravo, čini mi se da Ivo Sanader nikada i nije htio biti svećenik. Da je ostao unutra, dogurao bi zasigurno do biskupa, uz izvanbračnu ženu, djecu i kakvog prelijepog ljubavnika. Svećenici u Hrvata mogu imati buran seksualni život. Tj. većina odabire obitelji. To je jedno nepismeno pravilo da većina neredovnika ima hrpu klinčadije. Ali onda teško napreduju, zato je lakše postat biskup kao homoseksualac, zato je Vatikan pun pokvarenih gayeva, najmanje 80% vatikanskog kadra je gay. Koju, po dobrom starom hrvatskom crkvenom običaju ne smiju priznati. Ako ne priznaju dijete, svaka biskupija financira tu djecu, do kraja fakulteta. Štoviše, svećenička djeca imaju prednost pri zapošljavanju unutar laičkih crkvenih struktura, ako ostaju vjerni Crkvi.

Kud sam ja to otišao. Natrag na Sanadera. Zapravo, da je postao splitski nadbiskup, mogao je mirno krasti. Nema biskupa u Hrvata koji nije opremio bližu i danju rodbinu s dve, tri, četiri nekretnine. Okej, ruku na srce, Alojzije Stepinac je bio bolesno pošten i nije napravio ničega takvoga. Štoćeš kada je Sanader dijete Crkve. Ali Sanaderu je trebala pozornica. Ipak su tu vidi taj jedan teatrološki moment kod njega.

Ubij me živoga, žao mi je što je krao. Iskreno, boli mene za njega. Ništa mu neće dokazati, unuci su mi osigurani. Ja neću ni djece imati. Ali, kada je bio Ivo Sanader na vlasti, bilo je perspektive, bilo je posla, bilo je dobroplaćenog posla i bilo je bolje. Ne opraštam mu tu bolesnu pohlepu, taj ludi ego koji je prevladao nad razumom. Prokleta taština. Jer da je igrao bolje, da je igrao mudrije, ne bi nikada došao Zoran Milanović na vlast.

A Zoran Milanović je istinska sotona. Nepatvoreno čisto biblijsko zlo. Razarač svjetova. Zafrkni takve grandiozne izjave. Čovjek je psihopat zbog koje je otišlo oko 120 000 mladih i sposobnih iz zemlje. Nije on jedini razlog, ali frajer proizvodi beznađe. Dok umre, otvaram šampanjac. Da šampanjac, karton šampanjaca. Sotonin sin se vraća u pakao. Ali znajući Hrvatsku, stotinjak takvih bahatih nesposobnjakovića čeka iza ugla. I hrpu budala koji glasaju za istoga. Oni su još veće zlo.

Dakle, Sanaderu, jebem li te pohlepna, sve bih ti oprostio, ali Milanovića nikad neću.

Pero Panonski