Korak od sna

Nije teško shvatiti da sam izgubio volju za pisanjem. Ali eto, obećanje je obećanje i barem jedan tekst mjesečno mora. Bojim se rata, bojim se nemira. Pacifist sam. Doduše, dok me netko napadne, ne bježim, nego se mlatim. Mnogi će posvjedočiti. Ali volim da se ljudi razumiju, da ljudi komuniciraju, da ljudi dialogiziraju. Ne moraju me svi voljeti, štoviše dio ljudi me mrzi i ne podnosi. Primarno jer imam stav. Koji se njima ne sviđa. Pa dobro, što ako se i ne slažemo. Mene to nikada nije sprječavalo da s nekim budem u dobro. S druge strane, zbog svoga stava i odbijanja da se pravim da se ne slažem sa sobom, mnogi veliki i vrli demokrati okretali su mi leđa. Blesavo.

Ovo što se događa na bošnjačkim teritorijima u BiH je okretanje leđa demokraciji. Kada se pali i razbija, to je demonkracija. Svjestan sam da je ljudima teško. Ja kao frajer koji je dvije i pol godine na burzi shvaćam svu surovost nezaposlenosti. Shvaćam te ljude koji su krenuli raditi nereda i tražiti ostavke. Samo mislim da uništavanje imovine nikud ne vodi.

Posebno govnarenje na ovu temu, izveli su hrvatski lijevi novinari i hrvatski lijevi znanstvenici. Koji su isključivo bošnjačke prosvjede proglasili nekakvim prosvjedima naroda BiH. Budimo realni, prosvjedovali su samo Bošnjaci. Koji su primjerice iz Istočnog Mostara došli u Zapadni Mostar, pripali HDZ i objašnjavali Hercegovcima da su Bosanci. Srećom, jer dolje je mržnja kao zrak, lokalni Hrvati nisu povadili oružje i krenuli u obračunom sa svojim omiljelim komšijama. Jer, nije ista stvar biti Hrvat u zagrebačkom Donjem gradu i u Zapadnom Mostaru. Hrvatski "znanstvenici" kao Marko Grdešić i Mate Kapović pak žive u svojom glupom malom svijetu i bolje da dušu ne griješim pisajući o njima.

Iskreno, sva ta novinarsko-znanstvena žgadija tipa Dežulović koji veselo piše kako Zagreb treba gorjeti, nek sjednu na vlak ili auto i nek odu u Tuzlu i neka se bore s tim jadnim ljudima koji nemaju više nikakve perspektive. Neka odu tamo, neka provedu na terenu neko vrijeme. Jer nema većeg zla od sjedit za pisaćim stolom i pozivati na smrt, palež i nered u vlastitoj državi.

Što s BiH? Osobno, bio sam i ostao sam za opstanak BiH. Jednako kao što je očito da bi BiH opstala da Hrvatima treba dati treći entitet. I ne može se opravdat Srebrenicom manjak hrvatskih prava. Jer ako bošnjačke elite zakuhaju građanski rat, ovaj put neće imati Hrvate pokraj sebe kao 1992. i 1995., pa će se ih Srbi poklat. Jer budimo realni, Srebrenica je model onoga kako prosječni Srbin razmiščlja o prosječnom muslimanu odn. Bošnjaku. I nema te ljevičarske bajke koja će od BiH napraviti Švicarsku. Nažalost, sva tri naroda bi se međusobno pobila da mogu.

Treba moliti Boga da ne izbije rat u BiH.
Također da ne izbije rat u Hrvatskoj.
Svakome želim mir i dobro!

Pero Panonski