Korak od sna

Prezirem filmove koji se bave krajom svijetom. Zanimljivo, jedan od najomiljenijih crtića mi je bio Thundarr the Barbarian, istinski trash crtić s početka osamdesetih, njega sam pak gledao u devedesetima na Cartoon Networku, onom starom i dobrom kojeg više nema. Ali kraj svijeta? Cijela apokalipstika je nastala iz židovske uvrijeđenosti na Gospoda. Princip, mi jedemo govna pod Rimljanima, ali Jahve je bog ljubomoran, pobit će dragi Bog sve one koji su kinjili Židove, jest će lavu i prašinu, Sodoma i Gomora će biti mila majka spram onoga što se sprema Rimu kada ih Gospod dohvati. I onda dođe stvarno Bog na zemlju, nosi sandale, pije vino, radi kao obrtnik, ima obiteljskih problema, nađe tamo nekakve ribare, carinike i slični socijalni šljam da se druži s njima (uključivo strance, kurve i sav taj "prljavi" svijet koje prosječni Židov, kao i prosječni Hrvat-lažni katolik, srčano mrzi), nije čudo da su ga Židovi razapeli, jer kakva sad to "mir na zemlji" spika, kada mi tu patimo. Isuse, kako te nije sram? Pobijte sve Rimljane, Židove napraviti gospodarima svemira i adios. A ne tu nekakve spike o ljubavi.

Onda pak Isus uskrsne, ode na nebo, opet ništ konkretno ne kaže i nikako da se vrati. Onda kršćani postadoše popularni za progon i posvojiše židovske poglede na kraj svijeta; mi dobro, vi zli. Kršćani na nebo, svi ostali u pakao. Funkcioniralo bi to super da nije bilo Pavla iz Tarza, toga čudesnog sveca, kojega je pak navedeni Isus strefio ispred Damaska, pa odlučio širit vjeru na pogane, pritom kao hardcore nacionalist spašavajući Židove, objašnjavajući to lijepo u Poslanici Rimljanima; Židov se spašava bez obzira na sve, što je pak danas, bez zajebancije, mrtav ozbiljan, baza američke politike spram Izraela (SAD su protestantske i tamo su politika i religija u braku, dok su doduše crkva i država odvojene, ali Europljani, koji su od 1789. sterali kršćanstvo na marginu ne mogu to uopće pojmiti u kojoj mjeri kršćanske protestantske crkve gospodare Amerikom, jednako kao što UDBa gospodari Hrvatskom). Taj ludi Pavao, kada se čita, na način koji ga je čitao Origen, ispada da se sve živo i mrtvo spašava, pa se onda čovjek pita, a dobro Gospode, pomogao ti sam sebi, čemu ovakva muka od života?

I sad smo opet u ovoj fazi kraja svijeta. Vrlo opipljivo, pola mlade Europe je nezaposleno. Ono što me živcira i što mene osobno dira, da sam i ja među njima. I dosadilo je biti nezaposlen. Za Legiju stranaca nisam, iz samostana bi me izbacili jer bih čitao stvari koje se ne smiju i gledao pornografiju na netu, a imam tu grozno i štetnu tendenciju da imam osobno mišljenje, kojeg se uglavnom držim i nakon ovoliko godina, mogu reći da živim ono što govorim i da se zato osjećam kao najveća budala u Hrvatskoj. Jer ovo je zemlja lažova i najviše što žalim što imam previše slobodnog vremena i što sam si u dvije usrane godine pretumbao život i što mi sve posložilo i što mi je skoro sve postalo bistro i točno mogu staviti prst gdje sam zajebao i zašto su me neke bojali (nisam od onih što citiraju pokvarenog Đorđa Balaševića, ali stvarno mogu reći da "sada znam gde sam grešio i gde sam, na žalost, bio gad, a gde, na žalost, ne"), samo premlad sam za tako nešto. Osjećam se kao malo dijete. Osjećam se nezreo, nespoban, a s druge strane se osjećam vrlo staro.

Životno sam umoran, a nisam ništa pametno napravio u životu, iako mi npr. jedan dragi prijatelj tvrdi da završiti faks nešto znači, ali meni stvarno više ne. Ja sam kao jedan najboljih studenata u povijesti svoga glupoga fakulteta time postao nezaposliv u struci, jer me se ne može ucijenjivati (struka funkcionira po principu ucjene, kao i sve ostalo u državi), što graniči s općim ludilom; ja sam kažnjem jer sam kvalitetan i jer sam pokazao da mogu. Da sam nekim čudom suicildalan, našao bih se u zanimljivoj dilemi, jer se bojim Boga i opet tragikomično, perspektiva vječnog proklestva me stvarno plaši, a trenutno nisam uopće siguran imali Boga uopće. Živiš u paklu, a ako si skratiš muke, onda se pakao nastavlja. Kakav je ovo ludi svijet? Što god napraviš, krivo je. Ako ovo netko čita tko je suicidalan, lijepo vas molim nemojte se ubiti. Težak je život, ali ovaj zemaljski život, u ovom obliku u kojem se može pisati, cugati, spolno općiti, žvaljuckat se, voziti bicikl ili auto, jesti, trčati, skakati, plakati i smijati se, ovo je jedina takva egzistencija i umoljavam vas, da se primarno zbog sebe ne ubijete. Ne može vječno biti ovakvo crnilo. Strpite se, ili ćemo svi propasti, ili ćemo se izvući. Loše je, bit će gore, ali molim vas nemojte ruku na sebe. Nešto mi se čini da će uskoro krenuti val masovnih suicida u Zapadnoj Europi, jer tamo je istjerana duhovnost. A duhovnost ili te uzdiže, ili pak, kao u ovoj fazi ja, bojiš se pakla, dakle to je mehanizam koji te drži živim. A Zapadna Europa je poganska.

Ono što još hoću reći, neće biti kraja svijeta toliko uskoro. Postoji objektivna mogućnost da Zapadna Europa (ne SAD) jednostavno se raspadne kao kula od karata, da Hrvatska zajedno s ostatkom EU ode u vražju mater. To je realno. Ali svi ostali kontinenti i ostala društva, neće propasti. Sigurno će osjetiti, ali neće nestati. Istina, Kina će izgubiti tržište, ali u roku keks će svoja nekvalitetna kratkotrajna sranja već nekome prodavati. Bilo bi odlično da muslimani konačno preuzmu kontrolu nad nekom zapadnom zemljom kao npr. Nizozemskom ili Švedskom i uvedu kalifat s hardcore šerijatskim pravom pa da vide gospoda na Zapadu što je alternativa. Ovo očito vodi prema nekakvom budućem svjetskom ratu, samo kakvom? Bilo bi lijepo da usrani rat počne, barem će biti viša posla, ako se izvrši mobilizacija. Mislim, da uopće ovako razmišljam, stvarno me ljuti i sram me je. Jebo me rat, nema gore stvari od rata.

Ali čemu se nadati?
Poslu?
Prije ću na lotu dobiti, nego naći posao.
I nemam namjeru za 20 kn nekome mijenjati gumice na pipama.
Nemam namjeru volontirati, iako imam Volontersku knjižicu i nešto znam o tome.
Nemam namjeru se učlaniti u klub pletilja.
Samo hoću plaću da pošteno odradim, nekakav auto (vožnja je aktivnost koja me najbolje smirivala) i slobodno vrijeme da se bavim pizdarijama koje volim, jer ja od onih luđaka koji vole čupati zaboravljene detalje iz povijesti.
Ali, pripadam generaciji koja to neće doživjeti.
Dobro ajde, 30-40% hoće.
Šteta. Lako za mene, ali toliko divni ljudi koje znam jednostavno trunu.
Kakva šteta.
Ali nikoga, pa očito ni Boga, nije briga.

Pero Panonski