Korak od sna

Ujević je rođen 5.7. 1891. Krleža je rođen 7.7. 1893. Prvi je s Juga, drugi sa Sjevera. Prvi je volio i Jug, a živio je svagdje. Sve je volio. Drugi je mrzio Sjever, volio je Mađare i Srbe. Navodno, obadvojica biseksulaci, s time da je Tin obožavao žene, a Krleža mrzio, prezirao i u svojim djelima pokazivao ih u najgorem svjetlu. Neizbježna imena lektire. Vrlo vjerojatno je svatko u Hrvatskoj čitao i jednoga i drugoga. Ujević je preživio sjemenište i nikad se nije zaredio. Drugi je preživio vojnu školu, a bio je vrlo vjerojatno izvanbračni sin nekoga kanonika, sasvim dovoljno da do kraja života strastveno mrzi Boga, Crkvu, kršćanstvo, zapravo bilo što duhovno. Politički gledano, Ujević počinje kao pravaš, Matoš ga obožava (nešto kao sin kojega nikada nije imao), prelazi u jugoslavenske vode, ali poslije uspostave Jugoslavije, kao i svaki misleći i pošteni Jugoslaven, odustaje od te kancerogene ideje. Krleža je oduvijek Jugoslaven, takav će i umrijeti. Da je doživio 1990. i 1991. otišao bi u Beograd. Zvuči možda grozno, ali to je moje skromno mišljenje.

Legende. S razlikom. Ujević je samonikla legenda. Dobrovoljni prognanik. Kršćanin, budist, Hrvat, Jugoslaven, Svemirac/Vasionac. Split, Zagreb, Pariz, Sarajevo, Beograd, Zagreb. Nikada nagrađen za života. Ali legenda. U proljeće 2003., jednoga subotnjega jutra, za priprema za fakultet, u Petoj gimnaziji, sretnemo se šulkolegica iz moje gimnazije, Ana B. i ja negdje u prizemlju, točnije kod zahoda te bahate Gimnazije, mi smo naime samo tamo išli na pripreme, nismo bili iz Pete. Pričamo o svemu, a ja sam nekako došao do Ujevića, koji mi je bio mila tema u gimnazijskim danima. Pričala je Ana kako je njezina baka iz Splita išla u Zagreb, negdje početkom pedesetih, sa svojom srednjom i da su uhvatili Tin Ujevića i žicali ga potpis. Nije bilo papira, pa se čovjek potpisao na komada wc-papira. Taj komad se još uvijek čuva i pazi. Ujević je u najvećem prognaništvu bio poslije Drugoga svjetskoga rata. Osuđen od zloglasnog komunjarskog Suda časti jer se drznuo raditi za NDH, naime spavao je i živio u prostorijama HIBZ-a, a HIBZ je inače Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, predhodnica Leksikografskog zavoda, HIBZ je bio i ostao najplodnija kulturna Ustanova u povijesti Hrvatske s obzirom na svoj kratak životni vijek. Klošarski izgled je bio samo krinka. Nikada nije bio pijan, cijele dane je radio, primarno prevodio, ali i bavio se esejistikom.

Krleža je bio i ostao komunistički mit. Krleža je lažac. Hrvatski bog Mars je krivotvorina, jer hrvatske postrojbe, uz mađarske i njemačke, jedine su se borile u Austro-ugarskoj vojsci. Tek 1916. su hrvatske postrojbe digle ručnu (svagdje osim na Soči). Krleža je uvijek bio ljubomoran na Tina kao pjesnika. Kao kajkavski pjesnik, Krleža je promašen. Balade su promašene jer su pisane jezikom koji ne postoji. Fran Galović, koji je pisao živim podravskim jezikom i Dragutin Domjanić, koji je pisao živim prigorskim jezikom, za kajkavski su važniji od Krleže, čak je Matoš važniji nego Krleža. Dok Srbi i pojedini Hrvati-štokavci kajkavski nazivaju zagorskim, pljuju u lice Galovića i Domjanića. Leksikografski zavod je zapravo dijete HIBZ-a i još jednog Ujevića, Mate Ujevića. Jednom sam, pred nekoliko godine sjedio u mojoj dragoj Radničkoj biblioteci Božidar Adžija. Pišem ja seminar, komparativan pregled leksikografskih izdanja. Negdje 20setak enciklopedija i leksikona na stolu, većinom od LZMK-a. Najtočniji podaci o temi su bili u Hrvatskoj enciklopediji (onoj izvornoj, ne ovom dreku koji se sad izdaje), dok su sva izdanja LZMK-a imala krive podatke. Sjedim ja, mislim si, pa kako može Mate Ujević, kao navodni klerikalac o jednoj nekatoličkoj temi, možda čak protukatoličkoj, imati bolje podatke od suvremenih (!!!) izdanja LZMK-a. Zapravo jedino što istinski vrijedi kod Krleže je Filip Latinovicz. Tu mu kapa dolje. Zato je velik.

Kada se govori o Krleži ja uvijek postavljam sebi i drugima pitanje, koliko bi još bilo literata da Krleža nije bio Bakarić kulturne scene. Koliko je za vrijeme i pod Krležom propalo talenata? Ujević je ukras hrvatske kulture, Krleža je teret, uteg koji je vuče prema dolje. Artificijelni jezik, nepostojeći kajkavski, nepostojeći književni, lažni Glembajevi, dosadan autor kojega nitko više ne čita, barem ne čita s guštom, osim nekolicine napornih ljevičara i Zlatka Viteza. Ujević se čita i čitat će se za 100, 200, 300 godina, ako poživi hrvatski narod. Krležu će, kad-tad, netko postaviti u okvire koje zaslužuje.

A Ujevićeva zvijezda nikada neće prestati sjati.

Pero Panonski

Ne podnosim vrućinu. Uopće ne znam kako sam preživio prošli tjedan. Danas je opet ogavno. U Zagrebu često znati pakleno po ljetu i ogavno zima po zimi, ali mislim da ovako ogavno, nije bilo već dugo. Bilo je i većih vrućina, ali nešto jednostavno ne valja u zraku. Čitam "Jutro čarobnjaka" od kraja lipnja, pa sam možda nešto više skeptičan spram klasičnih pozitivističkih znanosti, ali ovo nije normalno. Čvrsto vjerujem u nekakvo kolektivno nesvjesno i mislim da je važno da kolektivno ljudi budu pozitivni. Npr. čitkaram i debelu knjižurdu Miroslava Akmadže o RKC-u za komunizma od 1945-80. Stepinac je bio tvrdo uvjeren da će komunizam propasti. Ali onako optimistično, neka tuku, neka mlate, neka zatvaraju, gotovi su, kad-tad, RKC jača, kako je napisao Ćirilu Kosu davne 1959., neka, Crkva je u boljem stanju nego prije rata kada smo imali pogane s krsnim listovima. Sad smo opet u toj fazi. Imamo pogane s krsnim listovima. Državnost nije skopčana s RKC-om, ali narodno raspoloženje u mnogome jest.

Kada smo kod državnosti. Možda prvi put da na blogu nisam čestitao Dan pobjede. Nije mi se nešto dalo. Kako uopće pisati o politici u zemlji u kojoj je vraćen verbalni delikt. Mislim, u EU smo valjda. U toj i takvoj EU, možda se ne može do posla, ali se mogu bacati pite po najvišim političarima, pisati teške kritike, derati se, zviždati, svašta nešta. Ovaj tu što se ima muda nazivati predsjednikom vlade i premijerom, taj promašeni život, taj nesretni i izgubljeni čovjek, taj koji sigurno stupa prema paklu, taj koji uništava sve što dotakne, taj ego-manijak, taj nesposobnjaković, taj nesretni praktični ateist, taj šalje policiju na krezubog veterana. Ono, tragikomično. Cijela proslava u Kninu je tužna i nekako bez ikakvog dostojanstva. Ali da policija hapsi zbog verbalnog delikta. 2013. To je žalosno.

Slabo se osjećam. Ne mogu sebe prisiliti da samo pošaljem neke mailove u Kanadu. Šanse su 10% da bi me htjeli. Malo, ali nekako sam u strahu, što dok to ispucam? Ne želim biti živi mrtvac. Generacija mi je prokleta. Bog nam toliko toga duguje. Da, znam ja da Bog nikome ništa ne duguje, ali Ujević kaže to predivno;

Strogo vjerujem da svako dobro izlazi od Boga. A moja generacija je puna ideja. Ja sam pun ideja. Začudno, za razliku od drugih generacija, pojeli smo puno govana i ispali smo sasvim dobri. Jeli su i drugi govna, ali tvrdim da ovako pošteni nisu ispali. Ili možda volim svoje. Ali generacija ima neko blesavo poštenje. Nažalost.

Kako promišljati budućnost? Čujem neku nadobudnu 22godišnjakinju kako govori da treba gledati u budućnost? Budućnost? U ovakvim situacijama kreću ratovi. Rat je nešto najgore. Ali, iskreno, ne bih više imao ništa protiv rata, jer rat znači mogućnost zaposlenja. Samo ubij me živoga, tko bi s kim ratovao u ovakvoj geopolitičkoj slici? Ovdje nema tko s kim povesti svjetski rat. Mislim, super, ali rat daje mogućnost zaposlenja. Da uopće ovako razmišljam, to me pomalo grozi. Ali čemu se nadati?

Da se vratimo na mogućnost rata? Muslimani protiv cijelog svijeta? Cijeli svijet protiv Amerike? Cijeli svijet protiv Kine? Ili mokri snovi lezbača? Da se lezbogay manjina digne i podredi cijeli svijet, a muškobanjaste lezbe zavladaju tim svijetom i kastriraju sve hetero muške. Mislim fascinantno je da Obama ne ode Putinu na razgovor i kaže da je to zbog lezbogay prava. Činjenica je da Rusija despocija sovjetskog tipa i da tamo lezbogay populaciju tlače i da to nije humano. S druge strane, činjenica je da na Zapadu lezbogay populacija sebi dodijelila status prosvijetljene manjine. Lezbogay populacija Zapada je sekta, čista sekta. Ti su ljudi uvjereni da su bolji od ostalih samo zato što spavaju sa svojim partnerima na drugačiji način od većine. Oni misle da su posebni. Djeco draga, niste posebni. Jednaki ste kao i svi ostali. Odjebite sa svojom agresivnošću i mržnjom. Mrze heteroseksualce, a hoće heteroseksualni brak i hoće djecu. Pa dobro, get a grip.

Ono što lezbogay populaciji ne opraštam, uz činjenicu da poštujem njihove muke, to je što su sebično dopustili da postanu glavni svjetski problem. Ljevica je krahirala u svakom pogledu što se tiče radništva, kao što sam ovdje pisao, najveći kapitalisti su po uvjerenju ljevičari, pa su glavnu temu ljevičarskog diskursa postavili gaylezbo pitanje. Od svega što jedan dobar papa Franjo govori, mediji najviše izvlače što je govorio o gay lobiju u Rimu. O kojem sam ja ovdje pisao hiljadu puta, da je kriv za loše stanje u Crkvi, pogotovo po pitanju moralne teologije, jer su glavna brana ukidanju celibata, normalizaciji moralke koje se katolici jednostavno ne drže. Gay svećenstvo je rak rana RKC-a. Ne zanima ih ništa osim vlastite koristi, puni su mržnje spram siromašnih, rastavljenih, kočnica su svakog progresa. Inače rigaju najviše vatre po seksualnim slobodama i najviše kritiziraju lezbogay populaciju. Od njih nikada nećete čuti ovo što je papa Franjo rekao ili primjerice ovo što ja pišem da je lezbogay kao svaka manjina, kao manjina ugrožena. Eto, upao sam i ja u istu medijsku zamku.

Što reći? Ovo je najgore doba u povijesti Hrvatske. Nikada ovako loše nije bilo. Jer gledamo vlastitu propast i, kao, ništa ne možemo napraviti. Ova vlast je zavela cenzuru, ekonomski vode državu u bankrot, svoje kretene sa stranačkim iskaznicama pozaposlili, a ostatak države, tko vas jebe. Naravno, nisu sami sebe doveli na vlast. Neki od vas su glasali za njih i vaš grijeh je najveći. Vi ste oni koji ste Hrvatsku predali njima u ruke, kao što su saduceji izručili Isusa Pilatu. Lažete da niste znali kakvi su. Ako niste, onda ste glupi kao noć. Mislim toliko stoljeća krvarit tragajući za samostalnošću i onda doživit krah vlastite države, samo najveći kreteni to mogu.

Bit će bolje.
Valjda.
Ili neće.

Pero Panonski