Korak od sna

Kako znamo? Prvo miomirisi u tramvaju. Penzioneri. Andrija Štampar očito nije uspio u svojoj plemenitoj namjeri da ovaj blesavi narod nauči temelje higijene. Nije to riječ o onom smradu koji nastane nakon tjelesnih aktivnosti, ovdje je riječ o kroničnoj nehigijeni. Kada je najgore ljeto u Zagrebu, onda se to najbolje osjeti u novim tramvajima. Pitam ja sebe, kako ti ljudi žive sami sa sobom? Mislim, očito da je riječ o nekom psihičkom poremećaju. Jer ljudi vole lijepe mirise. Onaj predivni miris friško oprane ženske kose. Nasuprot penzioneru koji se pere četiri puta godišnje.

Drugi vjesnik preranog ljeta su žene. Od klinki do srednjovječnih gospođa, jedva čekaju da pokažu meso. Doduše, nikad nisam bio siguran jel' to žene rade da iživciraju druge žene (ženomrzalački faktor kod žena je meni oduvijek bio fascintan, nema te mržnje na ovom svijetu koja je usporediva kada se mrze dvije žene) ili da ipak malo zbunjuju nas muškarce. Onako, mislim da se gotovo svaki frajer u gradu pretvori u blesavog pubertetliju i bleji u ženske. Ne znam zašto feminizam hoće doskočiti tome. S druge strane, pa života vam vašeg, ne morate sve baš pokazati. Ajde ostavite nešt i mašti. Nisam za do grla zakopčane žene, ali kad je sve na "izvolte", nekak se gubi neka čar. Pa mislim, ak tak zgledaš, očito si nečija cura ili žena. Pa mislim, ono malo obzira spram svojega tipa. Općenito, imam previsoko mišljenje o domaćim ženama. Tako mi kažu, da previše cijenim žene. Kada vidiš što stranci pišu o vama moje Hrvatice (ne kažem da ste sve takve, ali većina očito je), ja bih se zabrinuo na vašem mjestu. Ne kotirate ni dobro među vlastitim sunarodnjacima (tragikomično, najveći nacionalisti redovno žene strankinje, npr. Stjepan Radić Čehinju, Pavelić Židovku, pola proljećara imalo Srpkinje za žene). Jeb'ga.

Priznajem, ja bih rado proljeće. Ovaj skok iz zime u ljeto ne volim. Ja volim proljeće, ja volim jesen. Ne volim ekstreme, takav sam po prirodi. Ali iskreno žalim za proljećem. Reče jedna pametna žena, kakva nam je politička situacija, takva nam je i vremenska prognoza. Dakle ekstremna. Kad je sve u banani, pa barem da proljeće ima. Bože, nećeš nam ni proljeće poslat, fakat nas ne voliš. Ne možeš pobjeći ovdje od politike. Na Zapadu čovjek može mirno živjeti bez obzira tko je god na vlasti. Npr. u Švedskoj se ništa krucijalno ne mijenja.

Ovdje politika ulazi u svaki aspekt života. Od tabli na ulicama, do obiteljske politike. Politika koja se odvojila od naroda. Kao što je crkveno vodstvo isto dvadesetak godina u svome malome čudesnom svijetu i to izvan onoga koji se zove suvremena Hrvatska. Činjenica je da su političari svagdje na lošem glasu, ali vani imaju dovoljno mozga da ako kradu, da onda drugi dobro žive. Sanader bi tako vladao vječno da nisu banke upale u ovu sad već dugodišnju krizu. Ljudi ne vole Sanadera jer su ispali licemjerni. Ljut sam na sebe što i sam izvlačim politiku. Ali teško ju je zaobići.

Ja bih da nam je svima dosadno u životu. Pisao sam o tome prije. Tj. da je dobro, pa da se za ništa pretjerano ne brinemo. Ne tvrdim da treba oglupiti. Ali ljudi bi puno manje ludovali na neke stvari. Totalno bi im bilo svejedno za neke usijane teme. Kao naivno dijete, želim svima prosperitet. Ova grozna vremena trebaju već jednom doći. Thatchericu su njezini poklonici obožavali jer je proizvodila optimizam. Jednako kao i Reagana njegovi. Zato i jesu ikone desnice. Jer su činile ljude sretnima. A sudeći po svemu, ljevica SDPovskog tipa obožava činiti ljude nesretnima.

Pa neka bude sreće!

Pero Panonski