Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Dok je čovjek lud, mlad i u pubertetu, svašta nešto može popiti. Kad su me pitali na prvom sistematskom pregledu u srednjoj što sam sve probao od alkohola, ja sam to demokratski nabrojio. A bila je količina impozantna. Danas da me netko tako nešto pitao, rekao bih da samo konzumiram vino i pivo, eventualno viski. Tada sam bio totalno u fazi "svijete, tko jebe" i stvarno mi nije bilo stalo do ničega pretjerano. Nekako, ostalo mi je u sjećanju pijanstvo sa 16 od kuhinjskog ruma. Sjedio sam u podrumu jednog jadranskog hotela na velikom zvučniku, koji je drmao sve u 16, muzika trešti, ja stišćem bocu ruma i lagano spavam. Nestvarno. Danas mi je to presmiješno. Ništa me tako nije uspavalo kao taj grozan rum za kuhanje. Imao sam fazu, dve ili tri godine, kada sam nosio sa sobom u minijaturi ruma. Naručim čaj u birtiji i stavim rum unutra dok konobar ne vidi. Jednom sam jurio s faksa na stadion. Imao sam u torbi, kak normalno, minijaturu ruma. Kaže zaštitar, ne možeš unutra s tim, popij ako hoćeš. Ja sam probao objasniti, ali nikako mi nije išlo. Čovjek je valjda umro od smijeha.
Uglavnom, Hrvati jako vole lokati pivo. I to već dugo, jer je Starčević osobno komentirao da Hrvati piju vino, a Nijemci pivo, da što se sad tu ima piti pivo, kad imamo vino. Većina ljudi oko mene pije pivo. Ja preferiram vino. Pisao sam o tome. Naravno da jesam. Nekako mi je draže vino. S godinama dođe da čovjek zna procijeniti koliko popiti, jedino mamurluci me nekad iznenade, ali sam shvatio da je za mamurluke češće kriva zadimljena prostorija, nego sam alkohol. Nikad, kad pijem kod nepušača ili na otvorenom, nemam pretjerani mamurluk drugi dan. Zadimljeni prostori, obvezno ogavni mamurluk. Sanjam dan kada ću biti bajoslovno bogat i piti stvari od kojih se nema mamurluk.
Pivo pretjerano ne volim. Osim Tomislava. Od lagera drmam Pan. Nisam vrhunski pivopija. Ima ih. Dosta ih znam. Koji umiju uživati u pivi na jedan uzvišeniji način. Mislim da nikad neću doći u tu fazu. Nisam ni tip čovjeka s pivskih reklama. Iako imam osjećaj da je hrvatsko pivo bilo razlog bezbroj loših brakova s djecom koja su nastala kao produkt pretjerane konzumacije Žuje ili Karlovačkog. Dojma sam da nema alkohola, da bi imali još manje stanovništva i još manje bi se djece rađalo.
Tomislav se ne može naći u većini zagrebačkih birtija (ja birtijom zovem svaki prostor gdje se toči alkohol). Kako sam dečec koji se ne srami pitati konobare pitanje; "Nu, a zakej nema Tomeka?, dobio sam odgovor od više veleštovanih kelnera i svaki je isti. Tomislav, kao svako tamno pivo, ima više alkohola. Ljudi se brže napiju, manje potroše i nema Tomislava. Gdje ga ima, obvezno je skuplji.
Dobar dio ljudi tvrdi da su imali neka vrlo čudna iskustva s Tomislavom, jer ga nisu doživljavali kao jače pivo. Pa su pretjerali. Ja sam se jedne večeri nažvajzal (oj krasni horvacki) toga čuda, imao kod sebe sprej, planirao sam pisati navijački grafit u NZG-u, a završio sam u noćnom tramvaju na putu do fakulteta gdje sam na ulazna vrata napisao ljubavnu poruku jednoj kolegici iz Dalmacije, koja to baš i nije najbolje primila. Grafit je zdurao negdje 5 godina, godinu manje, godina više, dok nisu malo sakupili novaca i prefarbali fakultet, uključujući i ulaz. Ja sam svaki dan prolazio kraj svoga remek-djela. Popiješ nekoliko Tomeka i puf, svaki dan gledaš produkt.
Srećom, već pet godina nisam nijednog zida dirnuo. Nekako mi se ne da bježat pred murijom i komunalcima, bijesnim građanima i slično. Sve to ide kad si mlađi, ali sad bi mi bilo vrlo, vrlo neugodno. Ugledni nezaposlen građanin šara zid. Hihi. Uostalom, grafita s porukom, kakve sam ja pisao, gotovo da i nema. Takvi grafiti su djeca kasnih osamdesetih i devedesetih godina. Sad neka rajterska budala se prosere po zidu, a ti se pitaš koji tu vrag piše, zna pročitati 200 ljudi u milijunskom gradu, a onda si baš faca jer našaraš nešto što liči na rad umno zaostale osobe. Baš usporedivo s onom ekipom koja je podjebavala komuniste, pa zatim Franju. Jako usporedivo.
Na kraju moram reći da se ozarim kao malo dijete kada uđem u birtiju i mogu naručiti kraljevsko hrvatsko pivo. Kad već zidove ne šaram. Možda bih opet trebao početi.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.