Marketing
Tomislav pivo
Dok je čovjek lud, mlad i u pubertetu, svašta nešto može popiti. Kad su me pitali na prvom sistematskom pregledu u srednjoj što sam sve probao od alkohola, ja sam to demokratski nabrojio. A bila je količina impozantna. Danas da me netko tako nešto pitao, rekao bih da samo konzumiram vino i pivo, eventualno viski. Tada sam bio totalno u fazi "svijete, tko jebe" i stvarno mi nije bilo stalo do ničega pretjerano. Nekako, ostalo mi je u sjećanju pijanstvo sa 16 od kuhinjskog ruma. Sjedio sam u podrumu jednog jadranskog hotela na velikom zvučniku, koji je drmao sve u 16, muzika trešti, ja stišćem bocu ruma i lagano spavam. Nestvarno. Danas mi je to presmiješno. Ništa me tako nije uspavalo kao taj grozan rum za kuhanje. Imao sam fazu, dve ili tri godine, kada sam nosio sa sobom u minijaturi ruma. Naručim čaj u birtiji i stavim rum unutra dok konobar ne vidi. Jednom sam jurio s faksa na stadion. Imao sam u torbi, kak normalno, minijaturu ruma. Kaže zaštitar, ne možeš unutra s tim, popij ako hoćeš. Ja sam probao objasniti, ali nikako mi nije išlo. Čovjek je valjda umro od smijeha.
Uglavnom, Hrvati jako vole lokati pivo. I to već dugo, jer je Starčević osobno komentirao da Hrvati piju vino, a Nijemci pivo, da što se sad tu ima piti pivo, kad imamo vino. Većina ljudi oko mene pije pivo. Ja preferiram vino. Pisao sam o tome. Naravno da jesam. Nekako mi je draže vino. S godinama dođe da čovjek zna procijeniti koliko popiti, jedino mamurluci me nekad iznenade, ali sam shvatio da je za mamurluke češće kriva zadimljena prostorija, nego sam alkohol. Nikad, kad pijem kod nepušača ili na otvorenom, nemam pretjerani mamurluk drugi dan. Zadimljeni prostori, obvezno ogavni mamurluk. Sanjam dan kada ću biti bajoslovno bogat i piti stvari od kojih se nema mamurluk.
Pivo pretjerano ne volim. Osim Tomislava. Od lagera drmam Pan. Nisam vrhunski pivopija. Ima ih. Dosta ih znam. Koji umiju uživati u pivi na jedan uzvišeniji način. Mislim da nikad neću doći u tu fazu. Nisam ni tip čovjeka s pivskih reklama. Iako imam osjećaj da je hrvatsko pivo bilo razlog bezbroj loših brakova s djecom koja su nastala kao produkt pretjerane konzumacije Žuje ili Karlovačkog. Dojma sam da nema alkohola, da bi imali još manje stanovništva i još manje bi se djece rađalo.
Tomislav se ne može naći u većini zagrebačkih birtija (ja birtijom zovem svaki prostor gdje se toči alkohol). Kako sam dečec koji se ne srami pitati konobare pitanje; "Nu, a zakej nema Tomeka?, dobio sam odgovor od više veleštovanih kelnera i svaki je isti. Tomislav, kao svako tamno pivo, ima više alkohola. Ljudi se brže napiju, manje potroše i nema Tomislava. Gdje ga ima, obvezno je skuplji.
Dobar dio ljudi tvrdi da su imali neka vrlo čudna iskustva s Tomislavom, jer ga nisu doživljavali kao jače pivo. Pa su pretjerali. Ja sam se jedne večeri nažvajzal (oj krasni horvacki) toga čuda, imao kod sebe sprej, planirao sam pisati navijački grafit u NZG-u, a završio sam u noćnom tramvaju na putu do fakulteta gdje sam na ulazna vrata napisao ljubavnu poruku jednoj kolegici iz Dalmacije, koja to baš i nije najbolje primila. Grafit je zdurao negdje 5 godina, godinu manje, godina više, dok nisu malo sakupili novaca i prefarbali fakultet, uključujući i ulaz. Ja sam svaki dan prolazio kraj svoga remek-djela. Popiješ nekoliko Tomeka i puf, svaki dan gledaš produkt.
Srećom, već pet godina nisam nijednog zida dirnuo. Nekako mi se ne da bježat pred murijom i komunalcima, bijesnim građanima i slično. Sve to ide kad si mlađi, ali sad bi mi bilo vrlo, vrlo neugodno. Ugledni nezaposlen građanin šara zid. Hihi. Uostalom, grafita s porukom, kakve sam ja pisao, gotovo da i nema. Takvi grafiti su djeca kasnih osamdesetih i devedesetih godina. Sad neka rajterska budala se prosere po zidu, a ti se pitaš koji tu vrag piše, zna pročitati 200 ljudi u milijunskom gradu, a onda si baš faca jer našaraš nešto što liči na rad umno zaostale osobe. Baš usporedivo s onom ekipom koja je podjebavala komuniste, pa zatim Franju. Jako usporedivo.
Na kraju moram reći da se ozarim kao malo dijete kada uđem u birtiju i mogu naručiti kraljevsko hrvatsko pivo. Kad već zidove ne šaram. Možda bih opet trebao početi.
Pero Panonski
Post je objavljen 29.10.2012. u 17:01 sati.