Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Problem s prvenstvima je nekad bio da sam bio u školi često ili kada sam studirao da su eto baš rokovi u isto doba kada se igra. Nogomet je nešto više, koliko god da neki okretali oči na takvu izjavu. Koliko znam za sebe, znam za Dinamo. Reprezentaciju gledam kako postoji, od onoga susreta sa SAD-om kojega sam gledao, ali se, da budem iskren, pretjerano i ne sjećam. Aktivno gledanje prvenstva mi je počelo sa Svjetskim u Americi 1994. Finale relativno dobro pamtim, američki stadioni su mi bili jako, jako čudni, ali nogomet je valjda uprogramiran u dušu svakoga zagrebačkog kvartovskog klinca. U osnovki smo ga luđački igrali, doslovce svi, bez obzira na kvalitetu. Vidim da klinci i dalje naganjaju loptu, što je dobro. Moj kolektivni sport kojega sam igrao i kojega najbolje razumijem je rukomet. To je po meni vrhunac kolektivnih sportova, uživam gledati rukomet. Ali nogomet je opet nešto posebno. Nisam od onih tipova koji znaju napamet postave pojedinih momčadi, iako sam nekoliko puta pijan uspio nabrojit postavu Dinama iz 1967. i 1982., što mi trijeznom ne ide nikako. Apsolutno mi je najdraži igrač Robert Prosinečki, da se zauvijek preselio u Srbiju, preimenovao u Decembarski i nosio četničku šubaru, taj čovjek mi je miljenik. Od golmana Tomo Butina, napadača Dado Pršo (apsolutni nogometni genijalac), obrambeni Igor Štimac. Treneri? Hm. Nakon pobjede nad Engleskom, rekao bih Bilić, ali taj čovjek ipak nije tako dobar trener. Hm, kad razmislim najdraži mi je Zeko, jer je vodio Dinamo u Ligi prvaka.
Kako volim reći, nekoliko godina sam hodočastio na Maksimir. Već me dugo nema, iako sam prošle godine čak bio na jednoj tekmi nakon dugo godina. Jednostavno to nije to. Nešto sam stariji, Dinamo je izgubio onaj specifični sjaj kakav je imao. Iako mislim da me muče, ne bih se odrekao toga kluba. To je nešto tradicijski. Dolazim iz HAŠKovske tradicije (većina navijača Dinama dolazi iz tradicije Građanskog), nogomet je bio oblik nacionalno-lokalpatriotskog legitimiranja, u Jugi se znalo tko navija za Dinamo. Sjedio sam po groznim utakmicama, kada je bilo jako malo ljudi, ali najgore utakmice su, u navijačkom smislu, uvijek bile one od reprezentacije. Dok je arsenal navijačkih pjesama za Dinamo nepresušan (pitati navijače Rijeke kakve im se balade pjevaju kad su u Zagrebu), reprezentacija u tolike godine nije razvila ni 10 pjesama. Čudesno je kako se uvijek netko uspio na Maksimiru redovno potući, a količina pijanih pojedinaca uvijek je nadilazila publiku na Dinamovih tekmama. Grozna atmosfera, barem meni. Po novinarima veličanstvena, po meni koji je bio u toj masi grozna. Najbolja atmosfera redovno Dinamo-Rijeka.
Jedan fenomen koji je meni vezan uz repku je tzv. vikend-hrvatstvo. Ja sam Hrvat 365 dana u godini. Znam od srednjeg vijeka kako mi se familija selila pred Turcima iz stare Hrvatske, znam od kuda se dolazilo iz drugih zemalja u Hrvatsku, meni po onim popisima uz pretke piše redovno Hrvat i meni ne treba jebena reprezentacija da bi bio ponosan Hrvat. Stajao sam na Trgu kada je himna svirala za Hrvatska-Irska i ljudi su hodali uokolo kada svira himna i to obučeni u kockice. Kako možeš nositi kockice i ne poštovati himnu? Gade mi se ljudi koji pljuju po vlastitom narodu, zemlji i državi, ali kada popiju jednu žuju ili karlovačko, onda su überhrvati i super-navijači. Ja nemam ništa s kockicama, niti ću ikada imati. Nemam dres, nemam šal, a vidio sam repku uživio previše puta. Meni je Hrvatska u srcu, kakva god da bila. Ne znam, ja sam valjda blesav i donekle pošten, pa primjećujem licemjerje. Ti što nosaju kockice, a prije su bili Jugoslaveni veći od Tita, takvih nas i jesu pokrali dok su pošteni i blesavi bili pošteni i blesavi. Sljedeći put, kada se stvara novi poredak, treba drugačije. S nepoštenima treba onako kako su oni s nama. Da ne kenjaju da vole one što zaista mrze. Jebeš državu kojoj je jedina zajednička točka nogometna reprezentacija.
Pero Panonski
P.S. Gledam sve skupine, osim skupine A na ovom prvenstvu. :)
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.