Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Stojeći pred misterijem Uskrsa i Velikog tjedna, čovjek se mora začuditi da kako je teologija uopće se mogla maknuti dalje od samoga Uskrsa i baviti se pitanjem koja je bila boja očiju Bogorodice ili kakvi sve to anđeli postoje i kakav je njihov međusobni odnos u hijerarhijskim i ostalim pitanjima. Čovjek se stvarno treba čuditi.
Za vjernika Uskrs jest i mora biti sve. Teško je racionalno dotumačiti i rastumačiti nevjernom čovjeku zašto se toliko puno vrti oko Uskrsa. Pod Uskrs ne mislim samo na nedjeljno jutro, već na sve događaje od Posljednje večere, a i prije. Simbol kršćanstva je križ. Križ je nosio Isus na Veliki petak. Nevjerojatno koliko je samo tumačenje uskrsnog misterija imalo odjeka na telogiju. Martin Luther, vođa njemačke Reformacije koji će se kasnije nazvati njegovim imenom bio je zaluđen pitanjem kako naći milosrdnog Boga. Pod djelomičnim utjecajem Anselma Canterburyskog (hrvatska literatura ga zove i Canterburyjski i Kantoberijski), Luther pronalazi Boga i njegovu objavu na križu, dakle Bog se objavljuje na križu, nigdje tako Bog nije vidljiv, kao što je vidljiv na križu. S druge strane to kontrira pogledu koji vidi proslavljenog Boga uskrsnog dana. Najbolje je to vidljivijo u pravoslavnim hramovima (mi bi zapadnjaci rekli crkvama) kojima dominiraju kupole na kojima nalazimo Isusa Krista Pankratora, odnosno Svevladara, proslavljeni uskrsli Krist, vladar svega svijeta. Sukob između Boga na križu i proslavljenog Boga uskrsnog dana do dana današnjeg postoji u teologiji, iako te dvije stvari ne idu jedna bez druge.
Pravo značenje Uskrsa
Mnoge muči pitanje zašto je Krist trebao patiti na križu, biti ubijen. Popularna teorija za skolastičkih vremena bila je da Bog otkupljuje svijet od vraga, zato što je što Adamovim padom, svijet završio u šapama vraga.
Da se vratimo Anselmu. Za Anselma Isus Krist je Bogočovjek (Deus-homo). Čovjek je zgriješio protiv Boga i samo čovjek može dati nužnu zadovoljštinu Bogu. A u isto vrijeme, samo Bog je taj koji može izvršiti tu zadovoljštinu. Zbog toga nužno je utjelovljenje Boga i to baš preko druge božanske osobe, Sina. Vrag u ovoj priči je izuzet, on nema nikakva prava spram čovjeka, niti mu Bog nešto duguje. Kao dobar skolastičar Anselmo potiče upotrebu ratia, ali njegovo argumentiranje u djelu Cur Deus homo (Zašto je Bog postao čovjekom?), proizlazi iz biblijskog teksta, odgovarajući na pitanje zašto se baš Sin utjelovio, tvrdi da nijedna od triju osoba Božjih nije prikladnija za to da ponizi sebe sama uzevši narav sluge (Fil 2,7-8) da bi oslobodila đavla i posredovala za čovjeka, koji je grabežljivo posegnuo za lažnom sličnošću Bogu, od sina koji se, kao odsjev vječite svjetlosti i prava slika oca, nije grabežljivo držao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6), već je istinitom jednakošću i sličnošću rekao: Ja i Otac jedno smo (Iv 10,30) i Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14,9). Kristovo djelo (smrt i uskrsnuće) spasonosno je i milosrdno, bez njega nije moguće oproštenje grijeha. Kristova smrt je čin ljubavi, dobrovoljna zadovoljština pružena Bogu u ime čovjeka. Možda to današnjem čovjeku sve teško pada, ali za sada ovo jedno od uverljivijih objašnjenja koje sam ja čitao, a vjerujte mi, načitao sam se podosta gluposti od raznih velikih imena.
Igra riječi: može značiti Uskrsli/uzdignuti Sin, ali i izlazeće sunce
Jedno je sigurno. Veliki tjedan je na prvi pogled žalosni tjedan. Isusa Krista izdaju svi. Izdaje ga Juda, koji se zbog toga objesio, izdaje ga sveti Petar, kojem kasnije Krist osobno to oprašta, političke i vjerske vlasti toga doba igraju ping-pong s Kristom na relaciji Židovsko veliko vijeće-Herod Antipa-Poncije Pilat. Opis koji daju Evanđelja je jednostavno grozan. Isus je ostavljen od svih, osim od nekolicine žena kao njegova majka Marija i Marija Magdalena, te mladog Ivana, koji pustupa shodno svojim godinama, hrabro i nepromišljeno. Vjerski autoritet ga želi uništiti, politički autoritet ga ne želi čuti, a židovski narod je uvrijeđen da nije uspostavio političku vlast i stjerao Rimljane. Isus Krist je najnepoželjnija osoba u Jeruzalemu, nema prijatelja, religijski prezren, politički opasan za vlast, za narod izdajnik, kao takav totalni izopćenik odlazi na križ i svršava sramotnom smrću. Iz najveće tragedije i najveće sramote Velikog petka, rađa se najveća radost nedjeljnog jutra kada se rodila sloboda za sve ljude, od stvaranje svijeta do njegovog kraja.
Tko to shvaća, shvaća. Shodno tome, sretan svima Uskrs!
Jer kako drugačije definirati narod koji je optimistično očekivao pravdu od suda kojim dominiraju Englezi/Britanci i Holanđani/Nizozemci.
Postoji taj čudesni aspekt svakoga Hrvata koji misli da mu je Zapad dužan nešto s obzirom na to da je Hrvatska bila u onom katoličkom bedemu, zajedno s Mađarskom, Slovačkom, Poljskom i Litvom koja je zaustavila Turke. Dok su se gospoda na Zapadu tukla oko vjere, prestiža i sličnih stvari, katolički narodi Srednje i Istočne Europe su jeli govna da bi se protestantska gospoda iz Engleske i Nizozomske, skupa s katoličkom gospodom iz Španjolske i Portugala mogla mirno širiti po svijetu i uništavati stotine kultura i naroda. Kada čovjek razmisli, onda se čini boljim da su Turci došli do Londona, jer bi puno manje ljudi patilo u svijetu.
Postoji taj neki obrazac, valjda još od Krvavog sabora križevačkog (1397.) kada je zapadnoeuropsko govno imena Žigmund Luksemburški pobio pristaše Stjepana Lackovića i Lackovića samog, jedino tko je ostao od toga tabora je bio ludi podravski plemić Stjepan Prodavić, gospodar Đurđevca, iz kojega je general Mladen Markač. Taj sabor je trebao biti sabor pomirenja. Nije se rodio taj koji će slomiti Podravce. Nije Tito, neće ni Haag.
Zrinski i Frankopani su isto osuđeni krajnje legalno od stranog suda, kao Gotovina i Markač.
Stepinac je osuđen doduše lokalno, kao i svi proljećari 25 godina kasnije.
Činjenica da sudovi u kojima dominiraju stranci jako vole osuđivati Hrvate.
S obzirom na gore navedeno, očekivati od Engleza i Holanđana pravdu je bilo podosta budalasto. Srbijanski političari svršavaju od sreće, Bošnjaci isto radosni jer je to znak da će osuditi Praljka i ostalu petoricu, a europska perspektiva Hrvatske je danas ubijena. Službena politika, da bi preživila, mora skrenut u desno (nekako jedino to Zoran Milanović ne shvaća, ali on i inače nije baš nešto od praktične pameti).
Dakle, sestre i braćo Hrvati, mi smo budale, Englezi i Holanđani lopovi, Amerikance boli kurac, Francuzi se bave krađom nafte u Libiji.
Zato u sljedećem ratu sa Srbima i Bošnjacima ne treba biti budala, niti pristajat na engleske i holandske sudove nakon rata.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.