Stojeći pred misterijem Uskrsa i Velikog tjedna, čovjek se mora začuditi da kako je teologija uopće se mogla maknuti dalje od samoga Uskrsa i baviti se pitanjem koja je bila boja očiju Bogorodice ili kakvi sve to anđeli postoje i kakav je njihov međusobni odnos u hijerarhijskim i ostalim pitanjima. Čovjek se stvarno treba čuditi.
Za vjernika Uskrs jest i mora biti sve. Teško je racionalno dotumačiti i rastumačiti nevjernom čovjeku zašto se toliko puno vrti oko Uskrsa. Pod Uskrs ne mislim samo na nedjeljno jutro, već na sve događaje od Posljednje večere, a i prije. Simbol kršćanstva je križ. Križ je nosio Isus na Veliki petak. Nevjerojatno koliko je samo tumačenje uskrsnog misterija imalo odjeka na telogiju. Martin Luther, vođa njemačke Reformacije koji će se kasnije nazvati njegovim imenom bio je zaluđen pitanjem kako naći milosrdnog Boga. Pod djelomičnim utjecajem Anselma Canterburyskog (hrvatska literatura ga zove i Canterburyjski i Kantoberijski), Luther pronalazi Boga i njegovu objavu na križu, dakle Bog se objavljuje na križu, nigdje tako Bog nije vidljiv, kao što je vidljiv na križu. S druge strane to kontrira pogledu koji vidi proslavljenog Boga uskrsnog dana. Najbolje je to vidljivijo u pravoslavnim hramovima (mi bi zapadnjaci rekli crkvama) kojima dominiraju kupole na kojima nalazimo Isusa Krista Pankratora, odnosno Svevladara, proslavljeni uskrsli Krist, vladar svega svijeta. Sukob između Boga na križu i proslavljenog Boga uskrsnog dana do dana današnjeg postoji u teologiji, iako te dvije stvari ne idu jedna bez druge.
Pravo značenje Uskrsa
Mnoge muči pitanje zašto je Krist trebao patiti na križu, biti ubijen. Popularna teorija za skolastičkih vremena bila je da Bog otkupljuje svijet od vraga, zato što je što Adamovim padom, svijet završio u šapama vraga.
Da se vratimo Anselmu. Za Anselma Isus Krist je Bogočovjek (Deus-homo). Čovjek je zgriješio protiv Boga i samo čovjek može dati nužnu zadovoljštinu Bogu. A u isto vrijeme, samo Bog je taj koji može izvršiti tu zadovoljštinu. Zbog toga nužno je utjelovljenje Boga i to baš preko druge božanske osobe, Sina. Vrag u ovoj priči je izuzet, on nema nikakva prava spram čovjeka, niti mu Bog nešto duguje. Kao dobar skolastičar Anselmo potiče upotrebu ratia, ali njegovo argumentiranje u djelu Cur Deus homo (Zašto je Bog postao čovjekom?), proizlazi iz biblijskog teksta, odgovarajući na pitanje zašto se baš Sin utjelovio, tvrdi da nijedna od triju osoba Božjih nije prikladnija za to da ponizi sebe sama uzevši narav sluge (Fil 2,7-8) da bi oslobodila đavla i posredovala za čovjeka, koji je grabežljivo posegnuo za lažnom sličnošću Bogu, od sina koji se, kao odsjev vječite svjetlosti i prava slika oca, nije grabežljivo držao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6), već je istinitom jednakošću i sličnošću rekao: Ja i Otac jedno smo (Iv 10,30) i Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14,9). Kristovo djelo (smrt i uskrsnuće) spasonosno je i milosrdno, bez njega nije moguće oproštenje grijeha. Kristova smrt je čin ljubavi, dobrovoljna zadovoljština pružena Bogu u ime čovjeka. Možda to današnjem čovjeku sve teško pada, ali za sada ovo jedno od uverljivijih objašnjenja koje sam ja čitao, a vjerujte mi, načitao sam se podosta gluposti od raznih velikih imena.
Igra riječi: može značiti Uskrsli/uzdignuti Sin, ali i izlazeće sunce
Jedno je sigurno. Veliki tjedan je na prvi pogled žalosni tjedan. Isusa Krista izdaju svi. Izdaje ga Juda, koji se zbog toga objesio, izdaje ga sveti Petar, kojem kasnije Krist osobno to oprašta, političke i vjerske vlasti toga doba igraju ping-pong s Kristom na relaciji Židovsko veliko vijeće-Herod Antipa-Poncije Pilat. Opis koji daju Evanđelja je jednostavno grozan. Isus je ostavljen od svih, osim od nekolicine žena kao njegova majka Marija i Marija Magdalena, te mladog Ivana, koji pustupa shodno svojim godinama, hrabro i nepromišljeno. Vjerski autoritet ga želi uništiti, politički autoritet ga ne želi čuti, a židovski narod je uvrijeđen da nije uspostavio političku vlast i stjerao Rimljane. Isus Krist je najnepoželjnija osoba u Jeruzalemu, nema prijatelja, religijski prezren, politički opasan za vlast, za narod izdajnik, kao takav totalni izopćenik odlazi na križ i svršava sramotnom smrću. Iz najveće tragedije i najveće sramote Velikog petka, rađa se najveća radost nedjeljnog jutra kada se rodila sloboda za sve ljude, od stvaranje svijeta do njegovog kraja.
Tko to shvaća, shvaća. Shodno tome, sretan svima Uskrs!