Sve je lijepo dok traje... dok upuhujemo dah nade u mjehuriće od pjene koji lete zrakom... dok ih gledamo kako lete na oblacima snova... dok imamo ciljeve i želje... no jednog dana... biramo put... the dream road... nadajući se da ćemo ostvariti snove... trčeći za mjehurićem pjene...
No jedan treptaj oka bio je dovoljan da izgubimo mjehurić pjene iz vida... dolazimo do raskrižja... tražeći mjehurić od pjene... kamo skrenuti? Koji put izabrati?
"There are 3 paths... It´s up to you to choose your path... I chouse meine... now It´s up to you to choose yours..."
Biram put... odlazim... ne razmišljam... nadajući se da ću pronaći mjehurić...
Uživam u čaroliji i ljubavi koja se događa oko mene... ispunjava me... letimo na oblacima koji smo si sami nacrtali... satkanim od par stihova...
"Things were very hot that year. All the wax was melting in the trees.
He would climb balconies, climb everywhere, do anything for her, oh Danny boy.
Thousands of birds, the tiniest birds, adorned her hair. Everything was gold.
One night the bed caught fire.
He was handsome and a very good criminal. We lived on sunlight and chocolate bars.
It was the afternoon of extravagant delight. "
Jednog dana... leteći na oblacima... nailazimo na prepreku na našem putu...
Čudovište...
"The monster in the pool. Everywhere I looked."
Pokušava nam oteti naše oblake... izbrisati ih... no mi mu ne dozvoljavamo....
Borba...
"We squelched in the mud of our joy. I was wet-thighed with surrender. Then there was a gap in things and the whole earth tilted. With you inside me comes the hatch of death. "
Jednog dana čudovište je pobojalo oblake u crno... oduzevši posljednje zrake sunca...
The days last rays of sunshine cruise like sharks.
Bol...
Suze su potopile oblake... čudovište je napokon uspjelo...
Moje srce leglo je meko u lokvu krvi koji smo si sami stvorili... dopustio si čudovištu da me rani...
Angel of the storm.
Remember me in my opaqueness.
You pointed at the sky, that one called Sirius or dog star, but on here on earth.
Fly away sun.
And perhaps I'll simply never sleep again... but I must say goodbey...
Trying to shove my heart back together...
Podižem pogled u visine... tražeći nadu... nešto... Mjehurić!...
Moj mjehurić... dolazi do mene... nakon toliko traženja...
Gledam ga... pun je boja... okružuje me... želim ga dotaći... pružam dlan... no... taman kad sam ga htjela dotaći...
Zraka sunca dotakla ga je prije mene... rasprsnio se obasjavajući mi lice bojama...
U tom trenutku... Shvatila sam da sam krenula na krivi put ... tražeći mjehurić koji mi upće nije bio potreban...
Vračam se na početak... ostaju mi dva puta...
Ovaj put nemam mjehurića... moram odabrati put... ali što tražiti na tom putu? Dilema...
Dolaziš ti... primaš me u naručje... "Zašto birati put? Zašto ne bismo krenuli kroz sredinu?"
Uvijek će postojati situacije kada ćemo pomisliti da smo se izgubili na putu... da smo izgubili svoj mjehurić... da smo skrenuli na krivi put... uvijek će postojati neko čudovište... nešto što će nas pokušvati spriječiti na tom putu... no katkad ... to čudovište može biti i poticaj za naći novi put... za riješiti jednu dilemu... pa i onda kada nam se učini da putova ima sve manje... važno je znati da...
Uvijek postoji novi put... samo ga moramo pronaći... A kada ga pronađemo... nije bitno kamo vodi, sve dok slijedimo svoje snove...
p.s. Nadam se da ćemo svi jednoga dana pronaći svoj "mjehurić od pjene" a do tad... ... ....
Proljeće... napokon... priroda se napkon probudila i vratila me u život... vraća mi se smješak na lice... polako ali sigurno... drži me na životu...
Evo vam samo jedna informacija za početak... za sve koji još nisu čuli a dolaze mi u posjet... dakle... U Boogaloo-u u Zg-u 10.6. bi trebali nastupiti Disturbed... s tim da to još nije sigurno... tj, potvrđeno... ali mene veseli, pa evo... NAVODNO bi karta trebala biti 160 kn... pa evo tko voli nek izvoli ;) ja idem SIGURNO ... pa tko se želi priključit slobodno... :)
Svi su zaljubljeni... a nije ni veljača... ali to me ni ne čudi s obzirom da je veljača bila sve samo ne veljača... više je nalikovala prosincu... no dobro... Sun makes it all better... sve izgleda ljepše... grad otkriva svoju prošlost i ljepotu, lica ljudi sjaje osmjesima... i nekako je sve jasnije... puno boja koje me ispunjavaju... latica ruže lagana plovi zrakom sunca... nježno dodirujući tlo... poput suze koja se sjaji u dnu jednog smeđeg oka... i polagano klizi niz lice obasjana zrakom sunca koja ju pretvara u zlatni sjaj... i tom trenu sve staje... i želimo da traje vječno...
Havatam suzu koja mi pada na dlan i zatvaram oči...
Zraka sunca probija se kroz poluspuštene rolete... milijući me po lice... budim se... pogledavam oko sebe... braco još spava... ne smijem ga probuditi... bosih nogu stajem na tepih... slijedim zraku sunca koja se prolila po tepihu i plešem po njoj uživajući u toplini koju mi pruža... uzimam svog plišenog psića kojeg sam uvijek nosila za jedno uho.. i bio mi je najbolji prijatelj... "Rexi idemo van?" kimam mu glavom i on mi odgovara pozitivno... svi još spavaju... ne smijem probuditi mamu i tatu... stajem na prste i otvaram vrata s velikom svinutom kavakom i izlazim van... Sunce mi obasjava obraze i pretvara ih u smiješak... ispred mene stoje dva predivna bića koja me pozdravljaju lavežom... prislanjam prstić na usne ... pssssssst... "probudit ćete mamu i tatu..." i trčim do njih te ih puštam da mi se pridruže...
Škotski ovčar Viski i moja mala čupava mješanka Alka... trčim prema vočnjaku na kojem se osijavaju kapljice jutarnje rose... najednom zelenilo prekida zlatni sjaj polja ispred mene... zaustavljam se... nešto me vuće da krenem u nepoznato...
uvijek me zanimalo što je iza tog polja... iznenada nešto čupavo i umiljato me ruši na pod... i nadasve nesvjesno svoje veličine... lažim na travi gledajući u cvijeće oko sebe... on vjerno leži pored mene prateći svaki moj pokret... koda me htio spriječiti da ne odem preko tog polja... gledam u sunce... iznenada sjena mi prekriva pogled... osvrčem se oko sebe... no ništa ne vidim... odjednom se nalazim u zraku... letim... i slijećem u veliki zagrljaj... došo je deda!...odlazimo do velikog sjenika... imam čast sjediti na vrhu... poput princeze... "odavde možeš vidjeti cijelu svoju kraljevinu... " rekao je...
braco se probudio... trčečim korakom nam se odlučio pridružiti... u sekundi se popeo na sjenik i sjeo pored nas... uvijek sam mu zavidjela na tome... i divila mu se... ja sam uvijek bila mala i on je uvijek bio i osto moj veliki
Braco... počinje priča... i dalje sjedimo na tom sjeniku... no hodamo prošlosti...
Skačemo kroz rijeke sa svojim djedom... on je isto djete... poput nas... jašemo na konjima... i sanjarimo o prošlosti... uživala sam u tim pričama... i uvijek sam ga tjerala na nove... poput nove pustolovine... vremeplova... uživala sam šećući se s njim kroz prošlost... kao i danas... zato uvijek i iznova bježim u prošlost... kad bolje razmislim ... i ovo je jedan od tih bjegova... ali tako živim... jebiga... jednom davno... "prozvali su me duhom sadašnjosti koji hoda kroz prošlost" to sam pročitala u jednom od svojih dnevnika...
Jedini problem je što sada šećem sama... tebe nema... nema te da me držiš za ruku i povedeš me daleko u prošlost... otišao si prerano... ostavljajući me da šećem sama... no ja ću i dalje šetati... tražeći te.... i jednog dana ću te naći i šetat ćemo zlatnim poljima... kao i u svakom snu... znam da si tu... i to mi nitko ne može oduzeti...
There are places i'll remember
All my life though some have changed
Some forever not for better
Some have gone and some remain
All these places have their moments
With lovers and friends i still can recall
Some are dead and some are living
In my life i've loved them all
Weeeeee!! Evo mene nakon dužeg vremena... Vratih se iz Španjolske s maturalnog... pa da ne pišem bez veze... evo malo swikica... pa uživjate!!! ajd pa-pa¨!!!
