Proljeće... napokon... priroda se napkon probudila i vratila me u život... vraća mi se smješak na lice... polako ali sigurno... drži me na životu...
Evo vam samo jedna informacija za početak... za sve koji još nisu čuli a dolaze mi u posjet... dakle... U Boogaloo-u u Zg-u 10.6. bi trebali nastupiti Disturbed... s tim da to još nije sigurno... tj, potvrđeno... ali mene veseli, pa evo... NAVODNO bi karta trebala biti 160 kn... pa evo tko voli nek izvoli ;) ja idem SIGURNO ... pa tko se želi priključit slobodno... :)
Svi su zaljubljeni... a nije ni veljača... ali to me ni ne čudi s obzirom da je veljača bila sve samo ne veljača... više je nalikovala prosincu... no dobro... Sun makes it all better... sve izgleda ljepše... grad otkriva svoju prošlost i ljepotu, lica ljudi sjaje osmjesima... i nekako je sve jasnije... puno boja koje me ispunjavaju... latica ruže lagana plovi zrakom sunca... nježno dodirujući tlo... poput suze koja se sjaji u dnu jednog smeđeg oka... i polagano klizi niz lice obasjana zrakom sunca koja ju pretvara u zlatni sjaj... i tom trenu sve staje... i želimo da traje vječno...
Havatam suzu koja mi pada na dlan i zatvaram oči...
Zraka sunca probija se kroz poluspuštene rolete... milijući me po lice... budim se... pogledavam oko sebe... braco još spava... ne smijem ga probuditi... bosih nogu stajem na tepih... slijedim zraku sunca koja se prolila po tepihu i plešem po njoj uživajući u toplini koju mi pruža... uzimam svog plišenog psića kojeg sam uvijek nosila za jedno uho.. i bio mi je najbolji prijatelj... "Rexi idemo van?" kimam mu glavom i on mi odgovara pozitivno... svi još spavaju... ne smijem probuditi mamu i tatu... stajem na prste i otvaram vrata s velikom svinutom kavakom i izlazim van... Sunce mi obasjava obraze i pretvara ih u smiješak... ispred mene stoje dva predivna bića koja me pozdravljaju lavežom... prislanjam prstić na usne ... pssssssst... "probudit ćete mamu i tatu..." i trčim do njih te ih puštam da mi se pridruže...
Škotski ovčar Viski i moja mala čupava mješanka Alka... trčim prema vočnjaku na kojem se osijavaju kapljice jutarnje rose... najednom zelenilo prekida zlatni sjaj polja ispred mene... zaustavljam se... nešto me vuće da krenem u nepoznato...
uvijek me zanimalo što je iza tog polja... iznenada nešto čupavo i umiljato me ruši na pod... i nadasve nesvjesno svoje veličine... lažim na travi gledajući u cvijeće oko sebe... on vjerno leži pored mene prateći svaki moj pokret... koda me htio spriječiti da ne odem preko tog polja... gledam u sunce... iznenada sjena mi prekriva pogled... osvrčem se oko sebe... no ništa ne vidim... odjednom se nalazim u zraku... letim... i slijećem u veliki zagrljaj... došo je deda!...odlazimo do velikog sjenika... imam čast sjediti na vrhu... poput princeze... "odavde možeš vidjeti cijelu svoju kraljevinu... " rekao je...
braco se probudio... trčečim korakom nam se odlučio pridružiti... u sekundi se popeo na sjenik i sjeo pored nas... uvijek sam mu zavidjela na tome... i divila mu se... ja sam uvijek bila mala i on je uvijek bio i osto moj veliki
Braco... počinje priča... i dalje sjedimo na tom sjeniku... no hodamo prošlosti...
Skačemo kroz rijeke sa svojim djedom... on je isto djete... poput nas... jašemo na konjima... i sanjarimo o prošlosti... uživala sam u tim pričama... i uvijek sam ga tjerala na nove... poput nove pustolovine... vremeplova... uživala sam šećući se s njim kroz prošlost... kao i danas... zato uvijek i iznova bježim u prošlost... kad bolje razmislim ... i ovo je jedan od tih bjegova... ali tako živim... jebiga... jednom davno... "prozvali su me duhom sadašnjosti koji hoda kroz prošlost" to sam pročitala u jednom od svojih dnevnika...
Jedini problem je što sada šećem sama... tebe nema... nema te da me držiš za ruku i povedeš me daleko u prošlost... otišao si prerano... ostavljajući me da šećem sama... no ja ću i dalje šetati... tražeći te.... i jednog dana ću te naći i šetat ćemo zlatnim poljima... kao i u svakom snu... znam da si tu... i to mi nitko ne može oduzeti...
There are places i'll remember
All my life though some have changed
Some forever not for better
Some have gone and some remain
All these places have their moments
With lovers and friends i still can recall
Some are dead and some are living
In my life i've loved them all
