Marketing
Strange road...
Sve je lijepo dok traje... dok upuhujemo dah nade u mjehuriće od pjene koji lete zrakom... dok ih gledamo kako lete na oblacima snova... dok imamo ciljeve i želje... no jednog dana... biramo put... the dream road... nadajući se da ćemo ostvariti snove... trčeći za mjehurićem pjene...
No jedan treptaj oka bio je dovoljan da izgubimo mjehurić pjene iz vida... dolazimo do raskrižja... tražeći mjehurić od pjene... kamo skrenuti? Koji put izabrati?
"There are 3 paths... It´s up to you to choose your path... I chouse meine... now It´s up to you to choose yours..."
Biram put... odlazim... ne razmišljam... nadajući se da ću pronaći mjehurić...
Uživam u čaroliji i ljubavi koja se događa oko mene... ispunjava me... letimo na oblacima koji smo si sami nacrtali... satkanim od par stihova...
"Things were very hot that year. All the wax was melting in the trees.
He would climb balconies, climb everywhere, do anything for her, oh Danny boy.
Thousands of birds, the tiniest birds, adorned her hair. Everything was gold.
One night the bed caught fire.
He was handsome and a very good criminal. We lived on sunlight and chocolate bars.
It was the afternoon of extravagant delight. "
Jednog dana... leteći na oblacima... nailazimo na prepreku na našem putu...
Čudovište...
"The monster in the pool. Everywhere I looked."
Pokušava nam oteti naše oblake... izbrisati ih... no mi mu ne dozvoljavamo....
Borba...
"We squelched in the mud of our joy. I was wet-thighed with surrender. Then there was a gap in things and the whole earth tilted. With you inside me comes the hatch of death. "
Jednog dana čudovište je pobojalo oblake u crno... oduzevši posljednje zrake sunca...
The days last rays of sunshine cruise like sharks.
Bol...
Suze su potopile oblake... čudovište je napokon uspjelo...
Moje srce leglo je meko u lokvu krvi koji smo si sami stvorili... dopustio si čudovištu da me rani...
Angel of the storm.
Remember me in my opaqueness.
You pointed at the sky, that one called Sirius or dog star, but on here on earth.
Fly away sun.
And perhaps I'll simply never sleep again... but I must say goodbey...
Trying to shove my heart back together...
Podižem pogled u visine... tražeći nadu... nešto... Mjehurić!...
Moj mjehurić... dolazi do mene... nakon toliko traženja...
Gledam ga... pun je boja... okružuje me... želim ga dotaći... pružam dlan... no... taman kad sam ga htjela dotaći...
Zraka sunca dotakla ga je prije mene... rasprsnio se obasjavajući mi lice bojama...
U tom trenutku... Shvatila sam da sam krenula na krivi put ... tražeći mjehurić koji mi upće nije bio potreban...
Vračam se na početak... ostaju mi dva puta...
Ovaj put nemam mjehurića... moram odabrati put... ali što tražiti na tom putu? Dilema...
Dolaziš ti... primaš me u naručje... "Zašto birati put? Zašto ne bismo krenuli kroz sredinu?"
Uvijek će postojati situacije kada ćemo pomisliti da smo se izgubili na putu... da smo izgubili svoj mjehurić... da smo skrenuli na krivi put... uvijek će postojati neko čudovište... nešto što će nas pokušvati spriječiti na tom putu... no katkad ... to čudovište može biti i poticaj za naći novi put... za riješiti jednu dilemu... pa i onda kada nam se učini da putova ima sve manje... važno je znati da...
Uvijek postoji novi put... samo ga moramo pronaći... A kada ga pronađemo... nije bitno kamo vodi, sve dok slijedimo svoje snove...
p.s. Nadam se da ćemo svi jednoga dana pronaći svoj "mjehurić od pjene" a do tad... ... .... 
Post je objavljen 27.04.2008. u 12:54 sati.