subotnje jutro sam provela u potrazi za savršenom vjenčanicom. doduše, ne za mene, ali zbog oduševljenja koje su u meni izazvale, ne bih se začudila da se u nekoj budućnosti odlučim za šetnju u jednoj takvoj. naprosto su prekrasne i teško mogu razumjeti kako im netko može odoljeti. lilalica ih je isprobala jedno desetak i svaka je bila ljepša od druge. naravno, stajale su joj savršeno tako da ne znam kako će se odlučiti koju će nostiti za taj dan. ne bih bila na njenom mjestu... nedjelja je prošla uobičajeno, kao i svaka druga kad se ne uputimo u rodni grad. pomicanje sata me malo zbunilo jer sam u 23h još bila budna ko sova, a u to vrijeme obično gledam u kapke. zato je jutro došlo prebrzo..
a danas... šefica mi je otišla na porodiljni 4 mjeseca nakon što sam počela raditi, kao pripravnik, naravno. mogla sam sjest i plakat ili se potrudit da izvučem najbolje iz dane situacije. odlučila sam se za ovo drugo. bila mi je dostupna preko telefona ali sam se trudila da ju ne uznemirujem previše. računam da ću i ja jednog dana na porodiljni pa da ću se tada odmoriti od posla, bez da me netko zivka svakih 10 minuta zbog kojekakvih gluposti. polako sam ulazila u problematiku posla i svih specifičnosti koje su uz njega povezane. danas mogu reći da sam gotovo sve savladala. tu i tamo negdje zapnem, ali nisu to više bog zna kako teške greške. šefica, žena koja je cijelu državu digla na noge, danas me nazvala da mi kaže šta joj trebam pripremiti i usput napomenula: pando, moram ti reći da sam jako zadovoljna s tobom. iznenadila si me koliko si napredovala u ovo kratko vrijeme i stvarno si sve super savladala. odlična si. a ja se rastopila...