ovih dana sam onemogućena s vama podijeliti događanja svog bogatog društvenog jer su mi maznuli kompjuter. naime, imali smo provalnu krađu u kojoj je životom platio moj komp, star 6 godina. već je bio debelo star i onemoćao. točnije, bio je za bacit u smeće. u trenutku kad sam čula da su samo njega uzeli, lice mi se ozarilo, što je popratio i široki smiješak - da nemam ušiju, smijala bih se oko glave..
ali uvijek postoji ali. palo mi je na pamet da bi mogli i mene okriviti za krađu jer sam se stalno žalila kako stari kompjuter rikava a ovo je bio savršen način da dobijem novi i bolji. ali sva sreća pa nisu. ali (opet ali) sam sada, valjda za kaznu, među problemima zlatnih dečki iz prošlog posta. život je ponekad stvarno okrutan...