ovih dana nisam stigla ni pisati, tek tu i tamo ostaviti koji komentar. posla je preko glave jer idući tjedan ne radimo pa sve treba sada završiti. baterije su mi se već odavno ispraznile ali ću izdržati još danas. a onda.. ponovo ću se pretvorit u mamino dijete koje izvoljeva vruću domaću juhicu, traži pasoš sve one koji za ručkom jedu francusku salatu, davit se u maminim kolačima i sa tatom komentirat fenomenalne uspjehe naše snježne kraljice. sa sestrom se malo pošorat, čisto iz običaja.
a vama, mojim virtualnim prijateljima, želim svu sreću svijeta za ove blagdane, da ih provedete u krugu obitelji i provedete se kao nikada u životu. čitamo se opet kroz tjedan, dva. velika pusa od pandalavande!

na izričito inzistiranje moj bivšeg šefa "The Zuje", sinoć sam prisustvovala domjenku svoje bivše firme. i bilo je ok. organizacija puno bolja nego prošle godine, vidi se da je zujo odriješio kesu. ali društvo.. jednostavno više nisam dio ekipe i to me jako ražalostilo. došli su i neki novi ljudi, nove su interne šale koje ja ne razumijem.. znam da život ide dalje i sve to ali ipak...

1. ako su vam se gosti najavili za nedjeljni ručak, a hoćete zadiviti svekrvu koja dolazi po prvi put, počnite pospremati već u četvrtak. u nedjelju ćete shvatiti da se ne primjeti da ste išta takli jer novi sloj prašine je pao u prvih pola sata nakon brisanja. naravno da to neće proći neprimjećeno.
2. otiđite u veliki trgovački centar u nabavku. ako je vaša bolja polovica dobila bonove od svoje firme, potrošite duplu vrijednost bonova. obavezno stanite u najsporiji red gdje blagajnica ne zna izvratiti ostatak, pa čekajte dok triput prebroji novac u blagajni.
3. u neko doba noći odlučite napraviti kolač. sve smućkajte i kad je gotovo, izvadite pečen biskvit. nakon što ste ga izvadili, shvatite da je vanjska kora pomalo izgorjela a da je sredina potpuno sirova. počnite psovati i bacite ga u smeće. sutradan ponovite postupak.
4. u nedjelju ujutro ustanite u 7:15 da biste oprali pločice u kuhinji. ne obazirite se što vam želudac kruli od gladi - bitnije su pločice.
5. pokušajte sa novim biskvitom (vidi točku 3). ovaj put će uspjeti ali ne potpuno. nije ni važno, glavno da nije sirovo.
6. krema od višanja namjenjena kolaču obavezno mora djelomično završiti na podu. tek toliko da shvatite da niste trebali prati pod.
7. napravite šlag. gotovu smjesu za šlag malo razrijedite s mlijekom jer vam je netko rekao da je tako bolje. kad vidite da ste upropastili šlag i da vam cijelo kolač izgleda kao da su ga pravila djeca u vrtiću, počnite glasno psovati. drugog lijeka nema.
8. dočekajte goste i sa šogorom ogovarajte svekrvu. popijte 3 čaše bambusa da se opustite nakon napornog dana.
9. osjetite nevjerojatno zadovoljstvo dok gostima gledate u potiljak. lezite, upalite dvd i uživajte dok gospon šojić govori: "pantiću, prestani da švrćkaš po tuđi kreveti!".
naučite lekciju: ništa pospremati, ručak može biti bezvezan i bez deserta i ne koristiti plitke i duboke tanjure.
skraćena lekcija: nemojte imati goste

jučer sam, doslovno u zadnji čas, upisala treću godinu na faksu. što znači da, zbog ispita sa smjera koji će mi biti priznati, imam još nekih 11-ak ispita do kraja. tko nema u glavi...
u nedjelju mi se najavila svekrva na ručak. ajd, ako baš mora doći. nije još bila i nema pojma gdje joj sin živi zadnjih godinu dana pa nema smisla da joj kažem da ne dolazi. al usput su se najavili i sestra od dragog sa mužem. i još jedni prijatelji. e ne može! pa gdje oni misle sjest? i da ja kuham ručak za 10 ljudi? baš sam jutros pala s kruške pa budem..
ne volim kad mi se netko tako najavi bez da pita imam li možda ja kakvih planova. i imam li uopće mjesta za sve goste? šogorici je baš zgodno sjest poslije posla u auto i k meni na ručak. valjda zato što me zvala k sebi za božić. ne želim nikoga uopće navikavat na takve stvari. prije ili kasnije će mi dopizdit glancat i ugađat svima pa ćemo se još i posvađat. rekla mi je šogorica da bi za njen rodjendan mogla speć kolač. pitam se: zašto? ako ti se jedu kolači, napravi si ih. ako ti se ne da praviti, kupi si jedan kolač. nije toliko problem u pravljenju kolača koliko u tome što će se drugi na to naviknuti i morat ćeš ispunjavati njihove želje imao volje ili ne. zato ih, lijepo i pristojno, odmah odviknem od svega i naviknem na svoj britak jezik i svi sretni i zadovoljni.
problem je što ne mogu reći: ajd vi ručajte kod kuće pa meni dođite na kavu. zapravo, nemate ni dolazit jer nemate gdje sjest, cijeli stan ima 28 m2 što nije ni pola vašeg dnevnog boravka. ako se baš hoćete družiti, mi smo slijedeći tjedan na godišnjem pa ćemo doć do vas.
kako da ovo izvedem, u svoju korist, a da se nitko ne uvrijedi?

nisam tip koji pati na romantiku, u filmskom smislu. više sam realistična, možda čak i pretjerano. naravno da kao svaka curica volim pogledati neki srcedrapajući film i tuliti kao sirena, ali da se moj dečko ponaša kao junaci takvih filmova, brzo bi poljubio vrata.
volim dobivati poklone za neke naše važne datume ali da to budu sitnice. svakako da preferiram zlatni lančić pred čokoladom, ali ako će kupnja skupog poklona značiti zalaženje u još dublji minus i da će se taj poklon prebiti preko mojih leđa (ili novčanika) - hvala lijepo, čokolada je super. svi ti problemi zbog glupe predblagdanske euforije kupovanja raznoraznih i pretežno nepotrebnih gluposti koje poklanjamo kao dokaz na nekoga volimo. znači li to da oni koji si ne mogu priuštiti kupnju poklona za drage osobe ne vole nikoga?
ovaj mjesec nemam pretjerano puno novaca. nepredviđeni izdaci nastali u prošlome (pas mater javnom bilježniku koji za ovjeru kredita, tj. svog potpisa na tom ugovoru, uzima 1200kn), duboko su se odrazili na stanje moga računa zadnjih dana. naravno, mogu u minus i bespotrebno se zadužiti ali čemu? da skupim poklonima dokažem da imam novaca i time napraviti magarca i od sebe i od drugih? ove godine nikome ništa ne kupujem. dragom ću prepržiti jedan cd, a svi ostali će dobiti moju neograničenu ljubav.. i puse!
a ova romantika sa početka posta? pitala sam ga sinoć dal me voli. rekao je: volim te i sad i voljet ću te kad budeš stara i bez zuba. ah, kako romantično ili...??

mobitel mi je stišan. slučajno pogledam u njega i vidim tri neodgovorena poziva-šef je zvao. nazovem ga i mislim si šta me treba jutros u pola 8.
zvali ste me?
jesam, jeb'la ga ti, nisi mi rekla kako je ispit prošao?
pa onako, mogla bi proći. zbog toga ste me zvali?
pa da, kako si mogla otić kući a da mi to ne kažeš?
???? dobro, drugi put ću vam javiti.
šta da kažem osim da mi je šef zakon.
gledam sinoć BB (da, nemam svog života i zato gledam tuđe) i ivek provali: ne smijem više toliko piti, onda nisam svjestan svoje nesvjesti. kako sam se samo prepoznala u tome.skoro krepucnuh od smijeha..

još samo 11 dana do godišnjeg! a onda ću tako zaleć da ću dobit masnice od ležanja. jedva čekam!
prvo da se pohvalim da je moj omraženi tečaj konačno završio. štoviše, ispala sam prava štreberica. imala sam neočekivano dobar rezultat, 127/130. ako kome treba fuš-majstor u računovodstvu, tu sam.. dobila sam i dvije čokolade od kolegica iz grupe kao zahvalu što sam im pomogla. šta ću kad sam divna..
sutra imam ispit za uvjet. ako još i to prođem, ništa neću učiti do ljeta. dobro, lažem, ali super zvuči. idem sad malo ponavljati dok mi još šefica nije stigla. kako bi to jedna simpatična djevojka rekla: pozdravko!
EDIT:
ovo što sam upravo vidjela, nisam nikad u životu doživjela... moj šef je prije nekoliko trenutaka došao u ured i primjetio kako nam čistačica nije bila preko vikenda i da je pod pun nekakve zemlje sa cipela. već sam vidjela kako mi se pristojno obraća dok me moli da to počistim. već sam se počela ustajati sa stolca, kako ne bi počistila kad me tako lijepo zamolio. a kad ono... čovjek uzeo metlu i razmahao se po cijelom uredu. zamisli, tajnica i knjigovođa, obje žene u najboljim godinama, sjede i gledaju a direktor mete pod. u odjelu, naravno, sa bluetooth slušalicom u uhu i nekim tipom na liniji. kud je prizor bio za riknut od smijeha, sva sreća da sam sjedila jer bi dobrano pala na dupe...

neću počinjati o uhićenju objeglog generala jer se još uvijek ni sama sa sobom nisam dogovorila šta mislim. nekakve brzoplete izjave bi možda nekog povrijedile, a ja bih kasnije shvatila da ipak nisam tako mislila al bi već bilo prekasno. začuđujuće, ali ovaj put nemam komentara...
nego, htjela sam o nečem drugom. da li za vrijeme spavanja možemo (ne)svjesno iskaljivati svoje frustracije prema drugoj osobi? počela sam tu temu jer mi se čini da ću do kraja ovog tjedna ostat ili bez oka ili bez glave. naime, dragi je zadnjih dana počeo spavati i na mojoj polovici kreveta zbog čega ja dobijem buhe i slične životinjice. i konačno, kad poludim, gurnem ga da ode na svoju stranu. i u tom okretanju redovito me mazne laktom. ujutro mu to ispričam a njegov je odgovor uvijek isti: nemam ja pojma o čemu ti pričaš, ja sam spavao.
mislim da me mulja i ovim podlim putem hoće izravnati račune za sve nepravde koje je umislio da su mu se desile, a gdje sam ja glavni krivac. zna da me ne smije lupiti, hrvanje koje uvijek ja započnem i kasnije se pitam "zašto" se ne broji, jer bi to značilo da mi je bilo drago što smo se upoznali pa ovako koristi gužvu. bilo bi zgodno smisliti nekakvu smicalicu da mu vratim, čisto onako iz zlobe i osvete, ali nemam nikakvu ideju..

budući da je cijeli grad okićen već mjesec dana, odlučila sam se i ja malo srediti. kao što vidite, stavila sam krasne kuglice kao podlogu i uvertiru u predstojeće blagdane. naravno da sam usput zavirila u mračni kutak svoje glave i razmislila o tome što bi htjela za ovaj božić. prvo mi je na pamet pao veći stan. pa nova pržilica. možda još jedan auto samo za mene. doček nove godine na hawaima...
opet sam postala razmaženo derište. gdje je ono divno dijete koje se još jučer razveselilo čokoladi od sv.nikole kao da je dobila cijeli svijet?

htjela sam objaviti fascinantnu sliku svoje nove lampe. i u tom trenutku sam shvatila da mi je riknuo fotić, pokoj mu duši. stavim mu nove baterije, mudra sam ja lija, a on ništa. kupila sam mu danas nove nove baterije. ah, kako sam samo čudotvorna.. oživio je! molim jednu dozu divljenja:

slušala sinoć onog skvarcanog vlahova. metroseksualac nezemaljskih razmjera. pita svećenika dal bi kome oprostio nevjeru prema bogu i crkvi. dakle... šta bi mu čovjek na to odgovorio? jadan nije mogao ništa drugo već mu je samo izrecitirao dio očenaša. šta bi mu drugo rekao? pa nije mu to žena pa da prebije ljubavnika. treba uvijek biti vjeran... moš si mislit. svećenici su mi najveći dokaz licemjerstva i pohlepe. a kao propovjedaju bezgrešan život. u usporedbi s njima, ja sam milo dijete. negdje sam jučer pročitala kako sve božje zapovjedi možemo svesti na jednu: ne radi sranja...
bio mi je jutros sv. nikola! ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko iznenadila i razveselila čokoladi. dragi mi je fenomenalan!

naravno da ni ovog vikenda nisam ništa radila. osim ručka. tak sam se fino napapala.. nabavili smo zimske gume za auto. i lampu! sad sam i službeno ko crkveni miš. nadam se da šef ovo čita te da će mi pomoći da jednom bogatom božićnicom. a netko mi je i bingo odnio..
lampa je stvarno super. na kraju sam uzela onu sa maglicom. i sama sam ju sastavila. ali dan prije sam dragog natjerala da sav alat iznese iz stana jer mi se popeo već na vrh glave. nažalost, vrlo je poslušan. trebao mi je šarafciger za sastavit lampu i nije bilo tog boga koji bi dragog natjerao do auta po alat. tako da sam bila sam svoj majstor. sad savršeno zatežem vijke sa noževima. al fali mi jedan prst... šalim se.
gledam jučer prijenos tenisa i šta vidim?! gradonačelnik naše metropole je tako strastveno kopao nos da mu se ni dlan nije vidio. samo sam čekala trenutak kada će iz nosa ruku premjestiti u usta ali sva sreća pa nije. ali i ovo je bio prizor za pamćenje.
predavanja na tečaju su konačno završila i u petak imamo ispit. naravno da ništa ne učim. a dva dana poslije toga imam i na faksu ispit, za uvjet. nekako se podsjećam na krušku u jesen. sad kad počnem padat..

uz svoj jutarnji ritual koji sam opisala u prošlom postu, na žalost nekih vrlo detaljno, razmišljam o poklonima. htjela sam post nazvati u duhu hrvatskog jezika "shopping-groznica" al se, eto, preseravam.
naime, prije par dana me šogorica obavijestila da je lampa koju gledam već mjesecima na sniženju. to je ona čarobna, iz koje ide magla i ispunjava želje.. dobro, ne ispunjava želje, ali stvarno ima maglicu i služi za ovlaživanje zraka. a meni je u stanu užasno suh zrak, popraćen sa astronomskim količinama prašine, pa bi mi ovo bio pun pogodak. i ja navalila da se kupi lampa! ali... nemam je gdje stavit. troje ljudi u 28 m2 je i više nego previše a još stavit lampu, kao prst u oko. svi ćoškovi su zauzeti sa nekakvim skriptama, knjigama, (nezahvalno je živjeti sa studentima). i šta sad? a ja navrla ko slijepac! znate ono kad se dijete baci na pod i lupa nogama i rukama i usput vrišti iz sveg glasa? e tako sam se i ja ponašala. najobičnije derište. a da ne spominjem da ovaj mjesec sjeda i rata kredita pa mi je financijska situacija "nepovoljnija" (čitaj: u većem sam minusu nego obično).
ništa, i dalje sam razmaženo derište i nikako da naučim začepit dupe, kak bi moja majčica rekla, tako da poslije posla idem kupit lampu. i listić za bingo. možda mi oboje ispune neku želju.
ne znam kako ću preživjeti ovaj mjesec, sniženja su tek počela..
počela sam se dvoumiti između lampi, najradije bi obje. da li da uzmem ovu ili ovu

upozorenje: ovo će biti jedan strašno dosadan post uzrokovan nedostatkom volje za životom i općenitim pokretanjem sivih stanica. ili u prijevodu: danas sam posebno glupa i ništa mi se ne da.
hvala svevišnjem, a i tabletama protiv djece, zadnjih par dana u pitanju je bilo samo lagano padanje tlaka. iako bi htjela malo uzet bolovanje i doma se izležavat, čisto iz rekreativnih razloga. to mi je glavni sport koji prakticiram.
zadnjih nekoliko dana za doručak jedem perec. uz određene rituale. prvo odvojim sve one slane stvari, u nedostatku boljeg naziva, što su se zapekle. dakle, ne ono što je na pecivu već ono što je pričvršćeno na njega. valjda razumijete.. uglavnom, onda pojedem pecivo, u pravilnim razmacima ga zaljevam čokoladnim mlijekom, a onda šećer, odnosno sol, na kraju. preporučujem jesti u mišijim zalogajima kako bi te slane stvari što duže trajale. ako se perec sjaji, ništa ne valja, kao da je mastan. iako još nisam shvatila kako kruh može biti mastan.. u svakom slučaju, potražite suhe perece sa kojeg vire neke bijelo-žućkaste stvari i uživajte! koja sam ja blesa...
još malo o novom aftiću: daklem, kupih novi model astre s 5 vrata, elegance (a ne ekonomik) oprema, staru godinu i pol, malkoc ogrebanu ali ne mojom krivicom, registriranu, prosječno troši 5l, crnu, 1.7 cdti, alu felge, piči ko munja al nisam dala dragom da ju stisne preko 100km/h jerbo ima policije. znam da sam vještica al nisu me na prošlom poslu bez razloga zvali "kolegica šefica". htjedoh joj dati ime "bartol" jer sam imala jednog miša, onog pravog a ne ukrasnog što živi u kavezu, koji mi je svaki dan dolazio na prozor i dala sam mu to ime. bio je on slatki i sve al sam ga se bojala ko vraga i bilo mi je puno lakše kad je majka svečano objavila da je bartol otišao kod svetog petra na razgovor. kak su se njih dvojca sporazumjeli, nemam pojma. valjda petar razumije mišiji.. uglavnom, dragi je bio protiv bartola i hoće da se auto zove astra. sad ti njemu objasni da se svi ti auti zovu astra i da ona naš nije ni po čemu poseban. pristao je na ime ali mora biti neko žensko. a ja sam baš htjela da bude bartol..
vozim se ja u ponedjeljak do stana i taman je počela kišica. upalim brisače i naravno očekujem da će brisati u nekim pravilnim razmacima. a oni po svome. kiša jače pada, oni brže brišu. jebate, pa imam brisače na senzore! kad se sve to počne kvarit..
još jednom se ispričavam zbog svih nabrojanih nebuloza u ovome postu. šta ću vam ja, lijepo sam vas upozorila još na početku.