htjela sam objaviti fascinantnu sliku svoje nove lampe. i u tom trenutku sam shvatila da mi je riknuo fotić, pokoj mu duši. stavim mu nove baterije, mudra sam ja lija, a on ništa. kupila sam mu danas nove nove baterije. ah, kako sam samo čudotvorna.. oživio je! molim jednu dozu divljenja:

slušala sinoć onog skvarcanog vlahova. metroseksualac nezemaljskih razmjera. pita svećenika dal bi kome oprostio nevjeru prema bogu i crkvi. dakle... šta bi mu čovjek na to odgovorio? jadan nije mogao ništa drugo već mu je samo izrecitirao dio očenaša. šta bi mu drugo rekao? pa nije mu to žena pa da prebije ljubavnika. treba uvijek biti vjeran... moš si mislit. svećenici su mi najveći dokaz licemjerstva i pohlepe. a kao propovjedaju bezgrešan život. u usporedbi s njima, ja sam milo dijete. negdje sam jučer pročitala kako sve božje zapovjedi možemo svesti na jednu: ne radi sranja...
bio mi je jutros sv. nikola! ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko iznenadila i razveselila čokoladi. dragi mi je fenomenalan!