sramota ali istina je. popila sam dvije čaše pive i tako ne opalilo da mi je sve bilo smiješno, pričala sam gluposti i vrtilo mi se kao na ringišpilu. kad se samo sjetim provoda u srednjoj školi... praktički se nismo ni trijeznili, bili smo baždareni na bačve (nije da se ponosim time ali to je činjenično stanje). a danas...popijem jednu čašu i ne znam za sebe. možda je to za svaku pohvalu, nije me skupo napiti. ja bi bila sponzoruša kakvu bi svaki sponzor poželio!
ali da krenem od početka. subotnji dan sam skoro prespavala. ustala sam se nadobudno u 8, doručkovala i vratila se u krevet. tu sam malo ubila oko do ručka i do 19h ležala u pidžami ispred televižna. ah, provod kao u raju... onda je došao dragojević po mene i išli smo kod šogija gledat tekmu. kako je tamo bila i moja frendica iz srednje koju nisam vidjela nekoliko mjeseci, od klafranja nismo mogle pratiti šta se dešava na ekranu. nakon tekme je slijedilo kartanje, bela na ispadanje jer nas je bilo šestero. šta ćeš popit? ne znam, neki sok. ma daj, ajde, šta si takva. ajd dobro, daj pivu. popijem tu jednu čašu ko iz šale jer sam bila strašno žedna od feferonskog okusa čipsa. ajd daj još jednu da mogu pijuckati dok kartamo. došao red na pandu da dijeli. k vragu, u pokušaju las vegaškog načina mješanja rasula je sve karte. skupit ćemo ih, nije problem. nekom fali jedna karta. sad već postaje sumnjivo. pando, da tebe nije lupilo? ma šta bi me lupilo, popila sam jednu čašu. onda se skoncentriraj. ok, budem! nakon nekoliko trenutaka: pando, jebem mu, nisi poštivala, piši partiju! šta nisam poštivala, šta je adut? to i to. jebiga onda stvarno nisam....kreće sprdačina na moj račun. mene je već toliko bilo zveknulo da mi je bilo super. više nisam znala ni tko s kim karta, nit sam pratila, nit poštivala, samo bacala karte kako mi se koja sviđala... i tako u nedogled.
nedjelju jutro sam provela žedna ko graba i s litrom mineralne u ruci. kao najveći pijanac a ne sirotica koju su prevarile dvije čaše. sigurno zvuči kao da sam se opijala do beskraja, ali stvarno su bile dvije čaše 0,25 L u pitanju.
predragi je javio da će doći u 16h po mene i seku da idemo nazad za metropolu. nije puno kasnio, stigao je u 17h...nema veze, bio je vrijedan.
u kasliću me dočekala obavijest da na pošti moram podići vrijednosno pismo. prvo sam se poveselila da je netko umro i ostavio mi lovu (za stan, po mogućnosti). onda sam se sjetila da bi to mogao biti moj amex, taman je nekako vrijeme da dobijem rješenje. a možda je stvarno neka lova. javim kad saznam.
kolokvij u petak je dobro prošao, danas bi trebali biti rezultati.
sad sam na poslu i laganini. šefice nema pa ne moram ni radit. "nemam šta i ne smijem bez nje". izgovori, izgovori...