|
|
Index librorum prohibitorum
utorak, 25.11.2008.
Magda zazivlje svećenikov ud
Imam na sebi male sportske čarape koje su jednom oprane s tamnim vešom i nikada više neće biti bijele. Stare, smeđe, na prstima izlizane čizme. U lijevu se jednom popišala mačka i tako obilježila svoj teritorij. Mislila sam da je godina dana dovoljna da smrad pišaline izvjetri i nestane, ali kad se noga ugrijala u tramvaju, počelo je isparavati. Podvukla sam nogu po sjedalo. S ruba ispranih gaćica kupljenih na placu izvučeno je nekoliko onih tankih gumica.
Zeleni grudnjak ima crne bretele s drugog grudnjaka, jer su se originalne raspale. Smeđe tričetvrt hlače samtastog materijala čudno su flekasto izblijedjele. Niskog su struka, pa da mi ne spadnu, uvukla sam tanki remen u dvije alkice od platna na bokovima. Ostale nedostaju. Vesta mi prelazi preko dupeta i ima cijelo čudo ružnih mucica. Skaj jakna je jedini dašak glamura što je uništen dugačkim vunenim šalom koji na sebi nosi davne ostatke jeftinog parfema. Crveni lak na noktima odurno je iskrzan. Na dijelovima na kojima ga nema, nazire se žutilo nokta. Ogrebotine oštirih mačjih kandžica na nadlanicama. Nevješto oko bi moglo pomisliti da sam podvezivala trsje. Ali radovi u vinogradu su odavno prošli. Iscijedila sam zadnji ostatak poluosušenog pudera i nanijela ga na lice namazano masnjikavom kremom koja nikako da se do kraja upije u kožu. Tupom olovkom za oči na brzinu povučena crta na kapcima. Jedino je kosa svježe oprana. Miriši. Leprša. Možda čak i previše. Danas sam nakon dugo vreman pomislila kako bih voljela imati lijepu odjeću i lijepe cipele, skupi puder i fini parfem. Mislim da sam svojim nemarom u odijevanju i izražavanju ženstvenosti upravo dotakla dno.
malo docnije, u crkvi, na Duhove
- ...ali radovi u vinogradu su odavno svršili, prekinu me don Angelko u snatrenju dok je prilazio s drugog kraja crkve.
- Zbog čega su vaši, uvijek tako brižno njegovani nokti, nagrđeni oljuštenim crvenim lakom, a na dijelovima na kojima ga nema, nazire se žutilo nokta?
- Zašto, pobogu, nosite par čizama, u čiju se lijevu polovicu popišala mačka i
tako obilježila svoj teritorij?
- Zašto vam, nebesa mi, s ruba ispranih gaćica vijori nekoliko onih tankih gumica?
- Zašto vam zeleni grudnjak ima crne naramenice, nespretno rukom prišivene, a šal odaje davne ostatke jeftinog parfema?
Samo sam žena, odrimovah u sebi. Nematerijalna, estetikom nepotkovana...
|
petak, 21.11.2008.
Strast
Prišao sam, dakle, toj djevojci bez noge.
- Jesi li za ples?
- Ne baš, uzvratila je stidljivo zakrenuvši protezu.
- Dobro, onda ću uživati u pogledu, rekoh ovo mjerkajući njenu vitku liniju.
Poziv na ples je, dakako, samo bio izgovor da joj priđem.
Započela je nova runda tanga. Na trenutak sam pogledao plesače savršenog držanja kako klize podijem.
Djevojka je kradom pogledala moje usne i zatim sakrila pogled.
- A, ovo...smeta ti proteza?
- Prije bih rekla da me lagano frustrira.
- Da?
- Podsjeća me na to koliko me nekada bilo, a koliko me ovaj komad plastike otupio...
Stojim i gledam kako se vi, veliki plesači, nalazite u pravim baletnim suknjicama i novim špicama, izvodite s lakoćom
svoje neviđene bravure i figure, a ja s otvorenim padobranom, loše skrojenim padobranom na leđima, pokušavam to isto.
- Znaš i meni je katkad loše kad plešem tako savršeno. Jednostavno me ponese...ritam i strast..., dok sam ovo govorio lagano
sam je zagrlio i poveo prema spremištu.
- Osjećam se odvratno inferiorno, a opet me želja, koja nikada neće prestati, da plešem s vama, vuče.
- Zaplešimo onda, jednonoga djevojko!
Dodirnuo sam joj struk. Dodirnuo sam joj najlonke. Plastika je izdajnički zaškripala u znojnoj tami spremišta.
|
četvrtak, 20.11.2008.
U ništa
.
.
Ti si bila mlađa prijateljica moje mame i došla si nam u goste. Mama je rekla da ste nekoć dijelile sobu u jednom đačkom domu. Ne zna što danas radiš (u nešto je posumnjala, ali nije komentirala), ali je istaknula da fantastično igraš šah. Svojedobno si pobjeđivala šahovske prvake kao od šale. Ja sam se nakon toga odšetao do kioska i kupio časopis s obnaženim ženama. Kad sam ulazio u kupaonicu (gdje sam vjerojatno išao masturbirati), ispratila si me pogledom. Nisam siguran da smo konzumirali jeb, ali isto tako nisam siguran da sam masturbirao.
|
srijeda, 12.11.2008.
Crkva bez zvona
Dok pijem čašu vina rujna
Mislima mi skita
Tvoja kita
Bujna
O, kako tada mrzim biti tiha
Gotovo nečujna
Dok tiho nazdravljam našem budućem jebu
U samoći doma svog
Maštam da sliniš po meni pijan kao zvijer
I nudiš da ričući zajašem
Jednoroga tvog
Bezvučno dršćući snatrim
Čežnjom shrvana, Martine
Da vrištim s čašom vina nekrštena
Na pramcu tvoje batine
Usnama prinosim krhku čašu
'Mjesto tvog žilavog pitona
O, kako pritom mrzim biti tiha
Gotovo nečujna
K'o crkva bez zvona
Moja B-ludnica
|
četvrtak, 06.11.2008.
Kišno poslijepodne
Tanja, gdje je sada ona tvoja topla pička, gdje krupna teška bedra, gdje meki nabubreni bokovi! U mom je kurcu pedalj duga kost. Razmrdat ću svaki kutak tvoje pizde, Tanja, napunit ću je sjemenom. Kad te pošaljem kući, tvom Sylvesteru, abdomen će te boljeti, maternica će ti se izvrnuti naopako. Taj tvoj Sylvester! Da, on možda znade naložiti vatru, ali ja, ja znam kako se raspaljuje pizda. Kao da te gorućim strijelama gađam, Tanja, jajnici ko da su ti žeravica! Da li je sada tvoj Sylvester malo ljubomoran? Osjeća nešto, zar ne? Osjeća on ostatke mog velikog kurca. Malo sam više razmaknuo obale, izglačao sam zgužvane krpice. Nakon mene možeš primati pastuhe, bikove, ovnove, zmajeve, bernardince. U rektum možeš nabiti žabe krastače, šišmiše i guštere. Možeš prditi u arpeggiu, ako ti se hoće. Ili napeti citru preko svog pupka. Jebem te tako, Tanja, da ostaneš odjebena. Ako se bojiš toga što te jebem javno, jebat ću te privatno.
|
srijeda, 05.11.2008.
Lubanjski svod
Teško je razmišljati bez mozga. Kad su započinjali sekciju odstranili su mi lubanjski svod na koji se zalijepilo malo te smjese. Sad više ne znam kako se to zove jer mi nedostaje baš taj dio nužan za prosudbu. Čuo sam da se nešto zove neurotransmitor, ali mislim da to nije to. Poslije sam vidio taj dio glave na stolu u koji je čistačica šiljila olovku. Možda je to ono što mi nedostaje? Ona je pobjegla pa su došli neki i stavili pincetu u to nešto. Sad samo gledam u ništa i uopće ne znam što.
|
|
|
| < |
studeni, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Komentari On/Off
Copyright © Index librorum prohibitorum since 2006
Proza u čizmicama
|
|