Dok pijem čašu vina rujna
Mislima mi skita
Tvoja kita
Bujna
O, kako tada mrzim biti tiha
Gotovo nečujna
Dok tiho nazdravljam našem budućem jebu
U samoći doma svog
Maštam da sliniš po meni pijan kao zvijer
I nudiš da ričući zajašem
Jednoroga tvog
Bezvučno dršćući snatrim
Čežnjom shrvana, Martine
Da vrištim s čašom vina nekrštena
Na pramcu tvoje batine
Usnama prinosim krhku čašu
'Mjesto tvog žilavog pitona
O, kako pritom mrzim biti tiha
Gotovo nečujna
K'o crkva bez zvona
Moja B-ludnica
Post je objavljen 12.11.2008. u 07:58 sati.