|
|
Index librorum prohibitorum
petak, 21.04.2006.
Rudarska
ili kako je izigran Zakon o zaštiti na radu
Jednom rudar napisao pjesmu i svi ostali rudari zaključiše kako je to veoma lijepa pjesma. Tako su oni u čađavoj povorci pjevali tu pjesmu kad god bi se slavio neki značajan praznik.
Tekst je zvučao otprilike ovako:
Lijepo nam je u rudniku svima,
bilo ljeto, bila zima!
Oseka je tamo, bliža nam je plima,
Eh rudari, lijepo nam je svima!!
I tako je svima njima bilo lijepo, sve dok se na rudare ne sruči rudnik pa se tako i pjesma prestala pjevati. Eh, čudno li je tamo pod zemljom.
|
četvrtak, 13.04.2006.
Pourquoi vous tout dire dans le titre?
- Ah, j`ai mal a la tęte (dit l`homme a la fille)
- Pen importe, cela va passer.
- Ok va-t-on ce soir? On va a l`exposition? (demande-t-il)
- Non, on va mieux manger, on boire.
- D`accord, tu as raison. De toute façon, ces expositions nous montrent le métabolisme de l`artiste et le nôtre aussi.
- Oooh! (a crié la fille)
- Qu`est-ce qu`il y a? J`ai dit quelque chose de mal? (dit-il)
- Non, tu m`as fait mal a la jambe.
- Ah bon, j`ai déja pensé que. (dit-il sovlagé)
- Passe-moi le vernis a ongles, s`il te plaît. (lui dit la fille en priant)
- Le voila. Je vais prendre un café et un cachet quand męme. (dit-il fasciné)
- D`accord, va-t-en. Je t`attends?
- Comme tu veux. (dit-il, se leve de la fille et commence a s`habiller)
Il part, et la fille reste nue, allongée sur le lit.
|
Zašto da vam sve kažem u naslovu?
- Ah, već me pomalo boli glava (muškarac će djevojci)
- Nema veze, proći će.
- Gdje ćemo večeras? Da odemo na izložbu?
- Ma kakvi, bolje da odemo nešto jesti ili možda piti?
- Da, da, imaš ti pravo. Pa te izložbe su ionako vezane uz metabolizam, i umjetnikov i naš.
- Oooooh! (bolno jauknu djevojka)
- Što je? Zar sam rekao možda nešto što nisam trebao!? (zabrinuto)
- Ne, prikliještio si mi nogu.
- A, to je. Već sam se uplašio. (s olakšanjem)
- Dodaj mi lak za nokte, molim te. (zamolbeno djevojački)
- Izvoli! Čini mi se da ću ipak popiti kavu i tabletu. (opčinjeno)
- U redu, idi. Da te čekam?
- Kako želiš. (reče muškarac, diže se sa djevojke i počne se odijevati)
Odlazi, i djevojka ostaje gola u krevetu.
|
srijeda, 12.04.2006.
Sreća
Vozeći se u kočiji, g. Taller samo je povremeno prezrivo pogledavao prolaznike uživajući u uvaljenosti svojega tijela u meko sjedište. Bezgranična je bila njegova ekstravagancija jer se običavao voziti gradom u zaprezi čime je demonstrirao svoju moć. Budući da je žurio na važan sastanak neprestano je udarao kočijaša korbačem po leđima. Kočijaš je bio miran, priprost i pošten čovjek koji je već osam godina stoički ponosio bestijalna iživljavanja svojega gospodara. Nosio je crno, izlizano odijelo i stari cilindar na glavi. No, srljajući tako bez obaziranja na prometne znakove, g. Taller nije primijetio da im sa desne strane prilazi tramvaj krcat ljudima. Začu se zvono, udarac i jauk. Zadnji dio kočije u kojem je sjedio g. Taller razletio se u komadiće, duž ulice, zajedno s njegovim tijelom. Kočijaš se sagnuo, podignuo jedno oko i otišao na kuglanje.
|
utorak, 11.04.2006.
Entre autre
Les penses, disperses dans la tete, comme des objets disperses sur le blanc desordonne, sont comme des etres vivants; elles cherchent l'issue, veulent quelque chose. Oui, elles ne veulent que la touche des autres, la desaccord dans la composition.
J'allume la cigarette.
Peut-on apercevoir quelque chose de beau, de bien? Et, si l'on petu le faire, comment le generaliser, le communiquer, pour que cela reste toujours le meme? A ce moment-la, est-ce que nous tous sommes tout seuls?
Je bois du cafe.
Je respire la mort des cerveaux pourris! Je sens le hurlement des decisions saignantes!
J'entends le bruit des corps humains!
Je marche…
Ne sont-ils ici que pour ralentir la circulation, et etre une partie d'elle? Si. Ils sont ici pour cela. Bien alors, je m en vais. A l'Olympe.
(la fin d'histoire, 1994.)
P.S.
Je ne peux pas aller a la foret.
|
nedjelja, 02.04.2006.
Zelenilo parka
- Počeli su prati i naše mozgove. (prvi će drugom očekujući odgovor)
Tajac…
- Danas mi je sve nekako čudno. Ušao sam u tramvaj koji je bio krcat i već nakon par stanica ulazi nekakav mentalni bolesnik, čovjek u godinama, i neartikuliranim pokretima počne zadirkivati sve oko sebe. Odmah sam ustao i krenuo prema izlazu. Moram priznati da sam se osjećao nelagodno iako ga prvi put vidim.
(drugi namršten sjedi na suprotnoj strani klupe i pilji u prazno)
- Onda je sjeo na moje mjesto, kopao nos i drugom rukom istodobno lupkao mladića ispred sebe. Užas. Ma mislim, kaj si on umišlja da ak' je bolestan može zadirkivati sve oko sebe. Nek' se ide liječit' ak' mu je loše.
- Hmm.. E, pa idem ja.
- Kamo ćete, pa još nismo ni pošteno porazgovarali!?
- Ma žurim, za dva sata imam predstavu.
- O, pa vi ste glumac!, oduševljeno će prvi.
- Da, da, tako malo glumatam; reče to, ustaje sa klupe i počne divljački kopati nos. Prvi je iznenađen i misli da je riječ o šali na netom prepričani događaj. Ali ovaj ne odustaje, prilazi prvom i udara ga u glavu. Potom se gubi u zelenilu parka.
|
|
|
| < |
travanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Komentari On/Off
Copyright © Index librorum prohibitorum since 2006
Proza u čizmicama
|
|