- Počeli su prati i naše mozgove. (prvi će drugom očekujući odgovor)
Tajac…
- Danas mi je sve nekako čudno. Ušao sam u tramvaj koji je bio krcat i već nakon par stanica ulazi nekakav mentalni bolesnik, čovjek u godinama, i neartikuliranim pokretima počne zadirkivati sve oko sebe. Odmah sam ustao i krenuo prema izlazu. Moram priznati da sam se osjećao nelagodno iako ga prvi put vidim.
(drugi namršten sjedi na suprotnoj strani klupe i pilji u prazno)
- Onda je sjeo na moje mjesto, kopao nos i drugom rukom istodobno lupkao mladića ispred sebe. Užas. Ma mislim, kaj si on umišlja da ak' je bolestan može zadirkivati sve oko sebe. Nek' se ide liječit' ak' mu je loše.
- Hmm.. E, pa idem ja.
- Kamo ćete, pa još nismo ni pošteno porazgovarali!?
- Ma žurim, za dva sata imam predstavu.
- O, pa vi ste glumac!, oduševljeno će prvi.
- Da, da, tako malo glumatam; reče to, ustaje sa klupe i počne divljački kopati nos. Prvi je iznenađen i misli da je riječ o šali na netom prepričani događaj. Ali ovaj ne odustaje, prilazi prvom i udara ga u glavu. Potom se gubi u zelenilu parka.
Post je objavljen 02.04.2006. u 17:51 sati.