|
|
Index librorum prohibitorum
subota, 18.03.2006.
Snošaj – prilog filozofiji jezika
ili zašto se, pored činjenice da sam leš, ne ću (Babić-Ham-Moguš) prijaviti na Iskonov natječaj za kratku priču dok situacija u hrvatskom jeziku nije u potpunosti razjašnjena
Kao što je već dobro poznato, snošaj je sastavni dio ljudskoga života. U svojem svakodnevnom bivanju susrećemo ljude, a samim time ih podnosimo ili ne podnosimo. Takav način interakcije nazivamo snošajem. Snošaj je način komunikacije (općenja) jedne ili više jedinki, ali ako je u (su)odnosu jedna jedinka, onda takav oblik nazivamo samozadovoljavanjem.
Riječ SNOŠAJ se u svojem formalnom i materijalnom obliku manifestira na više razina primjenljivih u svakodnevnom životu.
Kao što smo već zapazili SNOŠAJ je riječ od 6 slova, sa 2 (SNO-ŠAJ) ili više slogova (SN-OŠ-AJ), (S-NOŠ-AJ), (SNOŠA-J), (S-NOŠAJ), (S-N-O-Š-A-J)…
PRIMJER 1.
Prvo značenje vezano uz ovu riječ jest podnošaj, koja je izvedenica glagola PODNOSITI, jer samo snošenje uključuje i podnošenje subjekata u interakciji. Ako podnošenje nije obostrano, onda ni snošaj nema nikakve perspektive, a samim time podnošenje nekakvih pritužbi bit će apsurdno.
PODNOŠENJE u kontekstu SNOŠAJA ima i materijalno značenje (radno, pobliže rečeno trpno).
Pr. 1.a – Nošenje poda, poda nošenje – aktivan je proces temeljem kojega je nastao pojam PODNOŠENJE. Dakle, da zaključimo primjer 1.a.:
SNOŠAJ-PODNOŠAJ-NOŠENJE PODA i obratno.
Pr. 2.a (poza druga) = nošenje partnera iznad sebe, preciznije
«na grbači» = podnošenje.
PRIMJER 2.
Drugi pojam, vezan uz snošaj, jest UZNOŠAJ, veoma važna funkcija u snošajnom procesu. Dolazi od riječi UZNOSITI koja izvorno potječe iz biblijskih zapisa, točnije Uznesenja, koji označava jedan od starokršćanskih oblika snošaja – UZ NOS; obuhvaćajući lijevi i desnu nosnicu, a samim time i cijelo uzličje. Uznošenje ima nekoliko faza, a jedna od njih je nositi nekoga (primjerice ženu) uz nešto/nekoga. Za primjer je uzeta žena, no pravilo vrijedi i za psa, motornu pilu ili inkasatora HTV-a.
PRIMJER 3.
Riječ koja je etimološki u najbližem srodstvu s pojmom snošaj jest SNOSITI. Sama riječ nam govori da time «skidamo» nešto sa sebe (npr. komadić hašiša ili odgovornost), no mi ćemo se zadržati na potonjem. Svaki postupak za sobom povlači objašnjenje, a samim time i odgovornost. Stoga je, bez unaprijed danog obrazloženja, nošenju/podnošenju odgovornosti nametnut pojam SNOSITI.
Zaključak: samim snošajem snosimo, odnosno, podnosimo odgovornost, što će reći da se u našem svakodnevnom bitku odvija proces snošaja nekoga ili nečega, a sve to posljedično povlači odgovornost (ili krivicu) za počinjeno nedjelo, a to je naše postojanje.
Zaključak (jednostavnije): krivi smo zato što živimo (protestantska etika, op. ur.).
Iz uvodnoga dijela postala nam je jasnija mogućnost kombiniranja i igre riječima vezanih uz pojam SNOŠAJ. Sve te mogućnosti dolaze u obzir, ako imamo u vidu da je riječ snošaj novijeg datuma, ali je od samih početaka vezana uz čovjeka. Posljednjih godina ta je riječ doživjela mnogobrojne transformacije i mijene, ali je uvijek na kraju određenog razdoblja poprimala svoj Iskonski oblik i formu. Ovisno o historijskim i geopolitičkim okolnostima, ta je riječ mijenjala svoju funkciju ali je korijen uvijek ostajao isti. U ovom tekstu pokušat ćemo objasniti i podastrijeti što više primjera vezanih uz genezu i značenje – SNOŠAJA.
PRIMJER 4.
ODNOŠAJ - još jedna u nizu riječi koje ćemo obraditi, u vrlo je bliskom srodstvu sa zadanim pojmom. Za tu riječ ne možemo reći da je novijeg datuma, ali je gotovo sigurno da je upravo ona utjecala na formiranje riječi SNOŠAJ. To je razvidno iz bliskosti njihovih značenja i radnji koje zastupaju. Funkcijsko obilježje vezano uz ovu riječ = odnositi, čije je značenje dvojbeno. Odnošenjem mi možemo nešto ili nekoga odnositi (odvajati, otuđivati), dok se kolokvijalno ta riječ uporabljuje kada nekoga oslovljavamo ili ogovaramo:
Pr. «To se odnosi na Vas»…
U spolnom općenju, ta riječ obilježava jednu staroislamsku pozu koja u igru uključuje jednu ili više osoba, s ciljem obuhvaćanja svih dijelova tijela, osim nosa (OD NOSA). Ali baš u tom dijelu javlja se i njezino dvojbeno značenje; naime ta poza možda uključuje samo nos pa je zbog neprestane igre riječima kroz povijest i zbog dobre izoliranosti harema u kojima su takvi oblici svojedobno bili veoma popularni i čuvani kao najstroža tajna, promijenilo svoje prvobitno značenje. Zasad ćemo ta neistražena područja zanemariti i pozabaviti se onim činjenicama koje možemo argumentirati.
Jedini postojeći zapis o odnošaju, u formi snošaja, pronađen je u fragmentima jedne stare knjige islamskog porijekla. Budući da su očuvani ulomci jako stari, a stranice istrunule, sačuvan je samo ovaj dio teksta na arapskom:
MOJE PODANICE, PIŠEM VAM OVAJ HABER (obavijest) GOTOVO UVJEREN DA ĆETE MI ODGOVORITI. TRENUTNO KAFENIŠEM (ispija kavu) I MEZIM HALFU SA SVOJIM PAŠAMA U HANU (vjerojatno svratištu) I ZA DVADESET UZJAHA DEVE (10 minuta) ŽELIM VIDJETI ČETIRI HANUME (žene) U SVOJOJ BLIZINI RADI OPROBAVANJA U NOVOM POLOŽAJU – ODNOSHAJU'U, KOJI SU MI KAO NAJMOĆNIJEM PRIOPĆILI MOJI VJERNI SLUGE. POŽURITE, JER VAŠ NOS JE U PITANJU…
VELIKI VEZIR OSMAN VIII.
Tim riječima završava ovo intrigantno pismo koje bi, da je ranije otkriveno, možda nepovratno promijenilo poznate inačice pojma i život učinili snošljivijim. Do danas je ostala nerazjašnjena funkcija nosa u cijelom tom događaju, ali možemo pretpostaviti da su se dobro podnosili.
RASPRAVA
Najčešća transformacija riječi SNOŠAJ jest u pojam NESNOSNO, koji je u zadnje vrijeme stekao veliku popularnost, pa je zato i prešao u svakodnevnu uporabu i postao dio standarda hrvatskoga jezika.
To ćemo potkrijepiti s nekoliko primjera:
«Ova vrućina postaje nesnosna.»
«Postaješ nesnosna!»
«Bolje biti nesnosan, nego nesavjestan.» etc.
Sama riječ nesnosan nam govori da time ne snosimo (podnosimo) nešto, primjerice posljedice, ili da nešto skidamo sa sebe, ali ona ima potpuno suprotno značenje. Tu riječ obično rabimo kada nam je nešto nepodnošljivo, no korijen riječi nam govori upravo suprotno i kad bismo ga dekonstruirali i željeli nešto reći to bi izgledalo ovako: «Ova vrućina ne skida odgovornost sa sebe, iako je vruće».
Ali ako su nam jezikoslovci odredili da tako govorimo, onda više nećemo istraživati i razbijati formu te nelogično upotrijebljene riječi.
Sad ćemo, kao i obično, neizbježno morati obrazložiti značenje pojma NESNOSNO u funkciji spolnog općenja.
Ako upotrijebimo frazu – Ovaj snošaj postaje nesnosan – samim time opovrgavamo tvrdnju o bilo kakvom obliku općenja i istodobno označujemo prestanak započetog odnošaja.
NE-SNOSNO, ne snošljivo; znači da već u samom početku prestaje bilo kakav predloženi oblik međusobnog odnosa, u životu ili u «krevetu». Iz toga zaključujemo kako nam ta riječ ustvari ne govori ništa i da izricanjem takvoga pojma opovrgavamo kako sebe, tako i nepravilno upotrijebljenu riječ.
Već smo se ranije uvjerili u nemaštovitost sastavljača pojma NESNOSAN, ali možda bismo im mogli oprostiti ako uzmemo u obzir da je takva konstrukcija proizašla iz «nesnosne snošajne svakodnevice» u kojoj su živjeli, i u kojoj mi živimo.
DONOŠAJ – riječ koja u današnje vrijeme izaziva mnoge prijepore zbog svoje nejasne strukture. Zbog značenja ove riječi često je bilo sukoba između povjesničara, književnika, lingvista zato jer je svaka od navedenih skupina zastupala svoje tumačenje. Jedni su smatrali da ta riječ ima isključivo aktivnu funkciju, dok su drugi taj oblik glagola (donošaj, donositi) svrstavali u sasvim druge kontekste. Budući da je sudbina te riječi ostala i dalje prijeporna, mi ćemo samo navesti neka od, dosad postojećih, oprečnih mišljenja.
Književnici naime tvrde da glagol donositi ima isključivo aktivnu funkciju i opovrgavaju bilo kakva rješenja ponuđena u obliku međusobnih odnosa između partnera (snošaj), a potvrdu nalaze u korijenu riječi rastavljenom po funkcijama, licima i vremenima (donesi, donose-odnose, donesite, donijesmo, donijeti etc.).
Svojim tvrdnjama oni osporavaju istraživanja povjesničara i arheologa koji smatraju da je ta riječ u prošlosti civilizacije označavala jedan od mnogih oblika spolnog odnosa (općenja). Na temelju rezultata svojih istraživanja oni su zaključili kako je donošaj općenje jedne ili više jedinki u koji je uključen samo nos, uključujući usko područje lica u blizini nosa (DO NOSA). Svoje zaključke potkrjepljuju tvrdnjama da su u starim grobnicama otkrivenim na području zemalja današnje Europe, često nailazili na kosture s oštećenjem lijeve i desne nosnice, a u nekim slučajevima bilo je i oštećenja cijelog lica i kostura, te su tim otkrićima doveli u sumnju sve dotadašnje dokaze o životu pračovjeka. Naposljetku su se pojavila nagađanja kako se pračovjek anatomski uopće nije razlikovao od suvremenog čovjeka, ali da je tijekom godina (budući da tada nisu postojale norme o ograničenju snošaja na javnim mjestima) zbog neprekidnog prakticiranja svih mogućih oblika snošaja, potpuno izobličio svoju anatomiju i tako doveo čovječanstvo i znanstvenu zajednicu u veliku zabludu. Ta ista grupa neosapiens povjesničara smatra da su stari Egipćani poznavali isto takve slobode glede spolnog odnosa ali su zbog usavršavanja svih poznatih poza, konstantnog njegovanja i higijene, ipak u manjoj mjeri oštetili svoje tijelo. Na takvo mišljenje oštro su reagirali konzervativni povjesničari koji su sve svoje znanje zasnivali na zapisima i knjigama, trijumfalno pokazujući vaze, freskoslikarije i ostale nepobitne dokaze koji svjedoče o velikoj sličnosti ondašnjih tijela sa današnjim. Alternativna, neosapiens grupa, već je imala spreman odgovor u kojem tvrde da su stari Egipćani u to vrijeme dosegnuli visok stupanj estetike i umjetnosti, pa su svoja (iz)obličja uspjeli održati u tajnosti unutar svojeg poretka. Zaključuju da su se na svim postojećim crtežima i kipovima društvo željelo prikazati ljepšim nego što jest, a da su mumije kao uljepšana lica njihovih vođa (žrtava) ustvari vrhunac prijevare. Iz toga su još izvukli dodatne zaključke u kojima zagovaraju tezu o savršenosti ondašnje propagande. Činjenica jest da je stari Egipat gotovo 3 000 godina bio izolirano područje, ali to nije dovoljan razlog da ulazimo u rasprave između navedenih historičarskih grupa, sve dok znanstvena zajednica ne objavi svoj pravorijek.
ZAKLJUČAK
Ovo je bio skroman doprinos hrvatskom jezikoslovlju ali, umjesto pružanja odgovora, uvijek je bitnije znati postaviti pitanje. Mene prvenstveno zanima (iako sam mrtvac) kad će se jezikoslovci konačno usuglasiti oko hrvatskog jezika; hoćemo li negaciju pisati odvojeno i zašto se novi pravopis negdje primjenjuje, a negdje ne? Nije li pravopis Babić-Han-Moguš već zaživio u školstvu i zašto onda mediji, koji najviše unazađuju hrvatski jezik, primjenjuju neku čudnu mješavinu tuđica i dvostrukih standarda staroga i novoga pravopisa?
Jesu li Hrvati, u konačnici, iz Laponije ili iz Irana? Mi ćemo bez odgovora na ta pitanja vjerojatno još dugo projicirati naš obmanjujući nacionalni identitet u budućnost, poput drevnih Egipćana.
ZA KRAJ PRIGODAN CITAT IZ POSLANICE sv.PAVLA EGIPĆANIMA: «SNOSITE SE!».
|
srijeda, 15.03.2006.
Obdukcija – kako me nažuljao stol na patologiji
Neudobni su ovi stolovi na odjelu patologije. Dok čekam svog anatoma razmišljam kako su se medicinari u srednjem vijeku mučili s religijskim i društvenim predrasudama. Iako je katolička kršćanska dogmatika smatrala dušu jedinom poveznicom s onostranim koja u trenutku smrti napušta tijelo, tada naprosto nije bilo u redu sjeckati svježe leševe i tragati za odgovorima na mnogobrojna pitanja. Renesansa nije samo donijela obrat u stanju duha, umjetnosti, književnosti, znanosti, već i u stanju leša. Potvrdu svojim razmišljanjima nalazim u jednoj, kasnije nastaloj, Rembrandtovoj slici Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa. Koliko je otada trupala izrezano, organa pregledano da bismo dobili jasniju sliku o patogenezi bolesti. I koji kurac ja sad ovdje radim? Čekam, neudobno mi je, ali ipak postoji neka prednost u svemu tome. Konačno sam okružen tišinom. Čujem korake koji se približavaju. Iz razgovora zaključujem da je u zatvorskoj ćeliji umro Milošević zbog, kako kažu obdukcijski nalazi, neuzimanja lijekova za srce. Patolozi kažu da će se sa mnom pozabaviti kasnije jer sada idu na kavu. Profesija im jednostavno ne dozvoljava da preskoče tako atraktivan materijal za razgovor. Smiješno je to, pomislih, umre ratni zločinac i odmah obave obdukciju, a ti truni ovdje dok ne zasmrdiš cijeli odjel. Lijepo je biti povijesna ličnost pa makar i zločinac; imaš vrhunski tretman, dostojan pokop i boli te kurac što si klao, rušio i ubijao. Barem se dobro zabavljao, izvozio zlatne poluge iz trezora Narodne banke, pio Chivas, guzio turbofolk zvezde, omogućio svojoj djeci (koja su nota bene plod neuspješne kiretaže) nebrojene estetske zahvate koji nisu uspjeli prikriti njihovo zloćudno porijeklo. O Miro, podla mrcino zločinačkog uma, tuguješ li sad za svojim zlo(tvorom). Nekako mi cijela ta priča djeluje kao loš krimić. I jebe se njima što me je stol već svojski nažuljao i ne mogu promijeniti položaj. Pomislim kako bi bilo lijepo raditi obdukciju na Miloševićevu lešu. Prvo bih mu skalpelom na tijelu iscrtao kartu SFRJ i onda krenuo na posao. Slovencima bih, primjerice, dao kurac jer je to otprilike primjeren ekvivalent trajanju rata u deželi. Hrvatskoj bih ritmičkim pokretima ruke izrezao sve udove jer mi se to čini kao pravedna raspodjela; ruke i noge personificiraju kretanje što bi u hrvatskom slučaju bio otpor. BiH dobiva torzioni dio s tim da srce bacam psu, tu nema dvojbe. Glava, u konačnici, odlazi na Kosovo jer u redu je da mozak ode tamo odakle je krenuo u svoj pohod. Što napraviti sa čmarom? Po jedan guz Makedoncima i Crnogorcima pa neka se i oni vesele. Zabavno je biti leš, naročito ako se zoveš Slobodan Milošević. Meni najveći problem predstavlja činjenica da se ne mogu kretati, ali barem mogu razmišljati. Smrt oslobađa.
|
srijeda, 08.03.2006.
jao kako sunce prži kroz prozor
pa dobro, evo pišem post da bih ga objavio
|
|
|
| |
ožujak, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Komentari On/Off
Copyright © Index librorum prohibitorum since 2006
Proza u čizmicama
|
|