Lifestyle Čušpajz

Evo i mene konačno doma nakon nekog vremena, taman da čestitam svim koji čitaju ova trkeljanja sve najbolje za blagdane i dabogda u novoj godini guzice novčanicama brisali i zdravi bili da i dalje možete jetru zlostavljati. Inače, jučer sam mislio napisati nekaj, i nastao je mali esej, pun humorističnih doskočica, kreativnih razmišljanja i metaforičnih opisa, no đubre blogovsko je nekaj štekalo pa tekst nije objavljen te je ga je zauvijek progutala crna rupa koja je prouzročila error. Nisam imao živaca ni vremena rekreirati napisano pa sam po dobroj staroj poslovici otišel pit, a pisanje odgodio za upravo odma sada odma. Evo, sudbina nije htjela da ova post sadržava izvorno zamišljen opus riječi pa vam ovom prilikom želim sve najbolje u novoj godini, nemojte ju dočekati grleći WC školjku, ako ju tako i dočekate, podjelite slike s nama da se i mi smijemo. Nova sranja čitajte sljedeće godine, možda i slikovni izvještaj s novogodišnje proslave.

Količina gluposti koje čovjeku mogu pasti na pamet u tako kratkom vremenu (5 minuta prije današnjeg kolokvija) uvijek me iznova zapanjuje. U samo nekoliko trena, praktički na dah, nastala je pričao Zlatanu-Zlaji i Bošku. Neki kolege će znati o ćemu se radi pa bude im još smješnije, drugi će emigrirati na Tajland kako bi mogli općiti s maloljetnom djecom na socijalno neprihvatljiv način. Napomenuti ću samo da se cijeli kreativni proces izmišljavanja ove priče dogodio vrlo brzopotezno pa je moguće da je pokoji detalj izostavljen. Idemo sad..

Bili jednom Zlajo i Boško, živjeli su okruženi ničim u zdravoj metroseksualnoj visokoškolskoj okolini koja ih je tek djelomično ispunjavala, kako bi se ispunili potpuno morali su se obratiti jedan drugome za pomoć. Zlajo je bio mlad i revan mladić , odrastaanje na farmi pod kravom učinilo ga je lakovjernim, naivnim i nedovoljno sigurnim u sebe, s druge strane stalno se bunio na "nedostatak vimena" na dvonožnim pripadnicama ljepšeg ne-papkarskog spola. Upravo je to bio najveći zlajin problem(uz sklonost zlatnim tuševima provided by njegov šef Žac), ali jednog dana za pomoć se obratio Betme... ne ne betmenu nego svom prijatelju, drugu, i omladinskom kolegi Bošku.
Boško je bio čemerno oličenje seoskog šerifa, krkan koji je samouvjerenost nabildao trenirajući strogoću nad dojenčadi, vudu lutkama, križaljkama iz dječjeg kluba i socijalno neprilagođenim o-game tipovima čija je sposobnost komuniciranja bez tipkovnice jednaka onoj čovječje ribice.
Hrabro je Boško stupao kroz hodnik taj dan, gegajući se i mašući bokovima ko majka raca, ništa ga nije mogao omesti bio je nesalomljiv. Tada se u daljini hodnika stvorio Zlajo, za kojeg nismo dovoljno ukazali da ima vrloooo težak problem oralno se izraziti. Zlajo je, približavajući se Bošku, potpuno zaboravio na vodu u svom koljenu, radovao se kako će dobiti savjet od najveće face u gradu još od one na velikom plakatu kojim su prekrili pročelje tvornice hodalica za čivave i rasplodnog paradajza.
No nažalost, Zlajino oduševljenje brzo je splasnulo, prišavši Bošku, ne izustivši ni prvi slog pripremljenog govora, Zlajino prokletstvo se vratilo, usmena izražajnost svela mu se na nulu, te je ostao tako, u pokušaju da kaže : Dobar dan, Boško, o ti štemeru zgodni"; uspio izreći samo "D" koje se nastavilo u petlju te je potrajalo neko vrijeme, par stotina decenija da budemo precizniji.
Godine su prolazile, a Zlajo je i dalje zvučao ko Zetorov traktor iz vrijeme Titove mladosti, upaljen na hladno prosinačko jutro netom prije kolinja. Dok je Zlajo tako grgljao, Boško je napustio ovaj svijet, i biva sahranjen, no kako je bio vrhunski klavijaturist i pijanist, ni smrt ga nije spriječila u vježbanju talentiranih prstića.
Zbog te činjenice on se kroz neko vrijeme ponovno dokopao zemljine površine, pomoću svojih prstića koji nisu umrli prije smrti. Da su njegove oči učinile isto, mogao bi pročitati dirljiv epigram ili epitaf na nadgrobnom spomeniku, ovako se oni koji ga nisu napisali, a trebali su, mogu izvući. Uglavnom, ono što se Bošku tad dogodilo bio je logičan slijed događanja za svakog tko je mrtav i pokopan, ali mu prsti nisu pa se sam otkopao --> postao je najveća zvijezda među mrtvim pijanistima i klavijaturistima, te ostalim instrumentima s tipkalima uključujući Tamagoči, na top ljestvicama je potukao svoju mnogobrojnu konkurenciju hitovima poput "Trulež subotnje večeri(back 2 da grave)", "Raspad kardiovaskularnog sustava", "Tko tko gnjili u mojoj kuruzi" i "Svi moji crvi kad se zbroje(oriental mix)". Za razliku od njega, Zlajo još glogoće taj slog na onom istom mjestu, dokad će, nezna se, skoknuli bi u budućnost pogledati ali ne možemo jel nam je pokvaren Delorean. Otvorila su se vrata i niko ih nezna zatvoriti.



Ak vam napisano nema smisla, prevedite si na neki strani jezik pa bude imalo još manje. Prije kraja treba još samo napisati odavno donesen zaključak:
Kad si blesav i lud, nikad ti nije dosadno.

Prvo da poručim ovim disclaimerom svim onim zlobnicima koji su se pročitavši naslov ponadali da sam postao dio lokane gej-dejting scene da uzmu gusle i njima si iskopaju oko, jer su gadno zastranili. Ovdje ne pričam o toj vrsti sudara za kojeg se nervozno satima priprema mažeći kremicama te špahtlom, brzosušećim cementom i drvofixom prikrivajuči fizičke mane i kratere po faci, i paze da an dan i vrijeme kad je karambol zakazan ne jedu grah i sličnu makrobiotičku hranu koja potiče akomuliranje plinova u probavnom sustavu nesretnika te ispuštanje tih istih plinova u najnezgodniji tenutak kako bi u njima mogli uživai slušni i mirisni receptori svih prisutnih u radijusu od desetak metara. Ovdje nebudem pisao o tome nego o onom sudaru za kojeg ne možeš biti spreman jer nikad neznaš kad će se dogoditi. Iako je moje vozačko iskustvo vremenski gledano skromno, imam relativno veliko iskustvo, no u ovakvom slučaju ne pomaže ni staklenka ciganskih suza ni linearni cincilator a kamoli iskustvo. Uglavnom tog kobnog prvog prosinca netko gore se očito nije složio s mojom odlukom da svratim do omiljene birtije na frutek od mrkve i ekstrakta ružinih latica. Već sam mogao namirisati frutek, osjetiti šank pod laktovima, kad sam sretajući na parking začuo cvilež nastao frikcijom guma o asfaltnu podlogu ceste, bacivši pogled u retrovizor uočio sam par svjetala kako se velikom brzinom približava kurpulentnoj guzici mojeg vozila. Za svaku reakciju bilo je prekasno, dobro možda bi još stignuo potiho podmuklo prdnuti stvorivši tako mali prasak prije velikog praska koji je usljedio nakon što je D.C. (22) očito zamijenio stražnji kraj mog maloljetnog automobila (6) sa slobodnim parkirnim mjestom za svoj penzićautomobil (cca. 30). Nakon velikog praska i svih implozija i eksplozija koje su usljedile bilo je vrijeme izaći iz auta i u najboljoj maniri žigola zašprehati protivnika u karambolu u nadi da će se podati i ostaviti ime i telefonski broj. Naravno da je veliki majstor i ovo uspio izvesti i izgladiti sve nesuglasice.

Od prisutnih na mjestu nesreće dobili smo sljedeće izjave i izljeve emocija za stradale u velikoj kobasičarskoj revoluciji 1923. *:

Izazivač međunarodnog incidenta D.C. (12 - nakon udesa je zaboravio kolko ima godina pa nam je pružio pogrešne podatke zbog čega ćemo mu da se napijemo krvi) je analizirao situaciju na sebi svojstven i specifičan način:"Eeeeeee...aaaaaa...jeboteeeeee......jebigaaaaaaa.....uuuuuuuu...:"

Lokalni starosjedioc i dio inventara lokala (8,6) koji je promotrio događanja iz lokala izjavio je:"Ja ovakav udes nisam vidio još od 1978. kad je armija u ime Tita imala manevre u Keleminovcu donjem na dan republike... a možda zato kaj su zmazane šajbe na lokalu ili mrene na oku koje lječim desetim mirogojčekom danas....majkemi, ću da izađem na televizija?"

Nedužni prolaznik koji se slučajno našao u blizini incidenta, šetajući svog crnopirkastog madagaskarskog lemura Đoleta (3) ,ŠLJ. VŽ. (98 i 3 fakrorijele) kao očevidac koji je vidio kitu labudovu, imao ovo za podijeliti s narodom : "Sve se dogodilo tak brzo da ni stoljnak nebi stigo isplest, taj avion je sletio na benzinsku pumpu vidjevši da je ukapljeni plina na popustu, usljedila je eksplozija koja je trajala sve dok si godzilla nije obrijala pazuhe!!!! A otkud se ovaj autobus pun rasplodnih divokoza našao-to vam neznam reči!" Nakon razgovora s gospodinom nismo bili sigurni u njegovo psihičko blagostanje, ajmoreći sumnjali smo da je lik munjara, no naše sumnje su opovrgnuli njegovi brojni prijatelji (obojica) iz vrapćanskog 5-star hotel & lounge bar-a.

Ostala ekipa se vrlo brzo pobrala s mjesta nesreće zbog bojazni od udisanja finih čestica koje su poletila sa razorenih vozila u trenutku kolizije. Upravitelj policijske postaje nije bio spreman dati izjavu, jer je upravo gutao ogromnu sarmu, nije da nismo pokušavali dobiti izjavu od njega, ali krkan jednostavno nije htio odgovoriti sve dok mu se boja lica nije izjendačila s bojom uniforme te je pao u vodoravni položaj grcajuči se ko friško zaklana prasica. U kasnijoj izjavi za javnost, glasnogovornik policijske postaje nije mogao glasno govoriti pa je poslao SMS sadržaja :" Di si muškatni oraščiću moj, želim biti buđola u tvom sendviču ljubavi!!!" Naknadno je utvrđeno da se je zajebo prilikom unosa broja te je poruka trebala stići na mobilni uređaj njegova ljubanika K.H-ONO (20 +/- 100). Koji nam je poručio:"Meni se spi!" Saznavši za to glasnogovornik nam je zaprijetio:"Marš u Burkinu Faso s tim mikrofonom, jebem te u leđnu moždinu, ubiću te ko čovječju ribicu". Nakon ovih prijetnji istraga je obustavljena i svi prisutni su se zapili pod šank u birtiji na samom poprištu zločina.


*određeni dijelovi teksta ne odgovaraju u potpunosti stvarnim događajima i osobama, te se tu nalaze radi vaše zabave i moje dosade/gluposti