ozbiljnozanimljivo?
nedjelja, 19.08.2007.
Prikrivanje istine
Danas se riječi više no ikada zloupotrebljavaju za prikrivanje istine. Izdavanje saveznika naziva se smirivanjem napetosti, vojna agresija prerušava se u obranu od napada, pokoravanje malih nacija naziva se paktom prijateljstva, a čitavo stanovništvo se surovo iskorištava. I riječi «demokracija», «sloboda» i «individualizam» postaju predmeti ove zloporabe. Demokracija je sustav koji stvara ekonomske, političke i kulturne uvjete za pun razvoj pojedinca. Svaki drugi sustav, bez obzira pod kojim imenom se pojavio, koji ne čini tako, podrvgava pojedinca tuđim ciljevima i slabi razvoj istinske individualnosti.
Očito, jedna od najvećih teškoća pri uspostavljanju uvjeta za ostvarivanje demokracije leži u proturječnosti između planirane ekonomike i aktivne suradnje svakog pojedinca. Planirana ekonomika iziskuje veliku centralizaciju i uz to birokraciju koja će upravljati tom centraliziranom strukturom. Aktivan nadzor i suradnja svakog pojedinca i najmanjih jedinica čitavog sustava iziskuje, međutim, veliku decentralizaciju. Ako se planiranje odozgo (s vrha) ne pomiješa s aktivnim sudjelovanjem odozdo, ako se društveni život stalno ne kreće odozdo prema gore i obrnuto, planiranom ekonomikom će se obnoviti manipulacija ljudima. Rješenje tog problema združivanja centralizacije s decentralizacijom jedan je od važnih zadataka društva. Ali sasvim je izvjesno da taj problem nije manje rješiv od tehničkih i tehnoloških problema koje smo već riješili i koji su nam donijeli gotovo potpunu vlast nad prirodom. Međutim, on se može riješiti samo ako jasno shvatimo nužnost njegova rješavanja i ako imamo povjerenje u ljude, u njihovu sposobnost da se kao ljudska bića staraju o svojim pravim interesima.
Opet se na neki način suočavamo sa problemom pojedinačne inicijative. Danas se prostor za inicijativu pojedinaca znatno suzio zbog nastanka konkurentnosti velikih ekonomskih cjelina.
Samo ako pojedinac ovlada društvom i ekonomsku mašinu podredi ciljevima ljudske sreće i samo ako aktivno učestvuje u društvenom procesu, čovjek će moći savladati ono što ga danas baca u očajanje – svoju usamljenost i osjećanje nemoći. Danas čovjek ne pati toliko od siromaštva koliko zbog toga što je postao zubac na kotaču velike mašine, automat, što je njegov život postao prazan i izgubio značenje.
Pobjeda nad svakovrsnim autoritarnim sustavima bit će moguća samo ako demokracija ne odstupi, već prijeđe u napad i pristupi ostvarivanju onoga što su ljudi tijekom posljednjih stoljeća smatrali njenim ciljem. Ona će pobijediti snage nihilizma samo ako može ispuniti ljude najsnažnijom vjerom za koju je njihov duh kadar –vjerom u život, u istinu i u slobodu kao aktivno i spontano ostvarivanje pojedinačnog ja.
Konvencionalno vjerovanje da je moderna demokracija ostvarila pravi individualizam oslobađanjem pojedinca od svih vanjskih ograničenja nije točno. Ponosni smo što se ne podvrgavamo nikakvom vanjskom autoritetu, što uživamo slobodu izražavanja svojih misli i osjećaja, te uzimamo za gotovo da ta sloboda skoro automatski jamči našu individualnost. Međutim, pravo na izražavanje mišljenja značajno je jedino ako smo u stanju imati vlastito mišljenje; sloboda od vanjskog autoriteta je trajni dobitak jedino ako su unutarnji psihološki uvjeti takvi da smo kadri uspostaviti vlastitu individualnost.
Moderni ekonomski uvjeti doprinose sve većoj izdvojenosti i nemoći pojedinca našeg doba. Ta nemoć dovodi do onakvog bjekstva od slobode kakvo nalazimo u autoritarnog karaktera ili do prinudnog poistovjećivanja, tijekom kojega izdvojeni pojedinac postaje automat, gubi svoje osobno ja, pa ipak u isti mah svjesno zamišlja da je slobodan i podređen jedino sebi.
