ozbiljnozanimljivo?
nedjelja, 29.07.2007.
Pozitivna sloboda
Pozitivna sloboda kao ostvarenje osobnog ja podrazumijeva puno potvrđivanje jedinstvenosti pojedinca. Ljudi se rađaju jednaki, ali se rađaju i različiti. Osnova te razlike je naslijeđena spremnost, fiziološka i mentalna, sa kojom započinju život, a uz to dolazi poseban stjecaj prilika i iskustava sa kojima se susreću. Istinski razvitak osobnog ja uvijek je razvitak koji se temelji na toj posebnoj osnovi; to je organski razvitak svojstven toj osobi i samo njoj. Organski razvitak moguć je samo pod uvjetom poštivanja osobnog ja drugih osoba kao i našeg vlastitog osobnog ja. To poštovanje jedinstvenosti osobnog ja i njegovanje te jedinstvenosti jesu najdragocjenija dostignuća ljudske kulture, a baš su ta dostignuća danas u opasnosti.
Jedinstvenost osobnog ja ni na koji način ne proturiječi načelu jednakosti. Tvrdnja da su svi ljudi rođeni jednaki podrazumijeva da su im svima zajednička ista bitna ljudska svojstva, da im je zajednička osnovna sudbina ljudskih bića, da svi imaju isto neotuđivo pravo na slobodu i sreću. To znači da njihov odnos treba biti solidaran, a ne odnos gospodara i potčinjenog. Pojam jednakosti ne znači da su svi ljudi isti.
Pozitivna sloboda također podrazumjeva načelo da od tog jedinstvenog osobnog ja nema veće moći, da je čovjek središte i cilj svega života; da je razvitak i ostvarivanje čovjekove individualnosti cilj koji se ne može podrediti ciljevima čije se dostojanstvo smatra većim.
Reći da se čovjek ne treba povinovati bilo čemu što je iznad njega ne znači poreći dostojanstvo ideala.
Moramo uočiti razliku između istinskih i lažnih ideala, koja je bitna, upravo kao i razlika između istine i laži. Svim istinskim idealima zajedničko je jedno: oni izražavaju želju za nečim što nije ostvareno ali je poželjno radi razvitka i sreće pojedinca.
Definicija istinskog ideala jest cilj koji potpomaže razvitak, slobodu i sreću osobnog ja, a definicija lažnih ideala jest prinudni i iracionalni ciljevi koji su subjektivno privlačni doživljaji ali koji su stvarno štetni po život. Iz ovoga slijedi da istinski ideal nije neka skrivena sila iznad pojedinca, već jasan izraz krajnjeg potvrđivanja osobnog ja. Svaki ideal koji je protivan ovom potvrđivanju dokazuje da nije ideal već patološki cilj.
