ozbiljnozanimljivo?
utorak, 29.05.2007.
Što je narodnost
Što je narodnost
Često sam se pitao po čemu sam ja hrvat. Po podrijetlu? Otac se izjašnjavao kao hrvat a majka kao mađarica iako je bila kćer hrvata i mađarice. Dakle već prema mojim prvim predcima ja ne mogu tvrditi da sam hrvat. Prema kulturi i običajima? Rodio sam se u Slavoniji, živio u Zagrebu i Posavini. Čiju kulturu i običaje sam preuzeo?
U svim osobnim dokumentima piše da sam hrvat. Tako su prilikom mojega rođenja upisali moji roditelji a ja nastavio automatski to ponavljati.
Što je to onda narodnost? Nekakvo osobno opredjeljenje? Želja da budemo netko drugi od drugih ljudi?
Povijest je pokazala da podjela ljudi po narodnosti nikada nije donosila ništa dobroga. Donosila je rivalastva, netrpeljivosti, ratove – i mržnju. Tomu je dokaz i posljednji rat na ovim prostorima.
Učinio sam jednu jednostavnu računicu. Svaki čovjek ima dva roditelja (oca i majku), četiri djeda i bake, osam pradjeda i prabaki, šesnaest šukundjeda i šukunbaki itd. To zovemo generacijama. Ako bi kao primjer uzeli da svi ljudi žive 75 godina i da rode svoju djecu u 25.-toj godini, mogli bi reći da se generacije izmjenjuju svkih 25 godina jer se svakih 25 godina rađaju djeca nove generacije.
Tvrdnjom da hrvati žive na ovim prostorima od stoljeća sedmog možemo zaključiti da se od tada do danas ovdje izmjenilo (13 stoljeća x4) 52 generacije. Svaki današnji čovjek prema tome imao je u sedmom stoljeću 2x2x2x2x2x2x2x2...... (52 puta) svojih predaka koji bi morali biti hrvati da bi on bio „čisti“ hrvat. Množenjem dobijemo brojku 4.503.599.627.370.500. Dakle to je jednostavno nemoguće. To dokazuje da je milijunima puta od onda do danas moralo doći do ženidbe srodnika.
Dodamo li k tomu da je na ovim prostorima od stoljeća sedmog do danas živjelo stotine tisuća a možda i više milijuna ljudi drugih narodnosti (da ih ne nabrajam), to znači da su se oni ženili i udavali s hrvatima i hrvaticama (nemoguće je da nisu).
Nakon takve računice može li ijedan današnji hrvat reći da je po podrijetlu „čisti“ hrvat? Može li današnji hrvat također tvrditi da je po kulturi i običajima autohtoni hrvat ako su trinaest stoljeća kulture i običaji mnogih naroda ovdje ostavile svoj utjecaj i međusobno se ispreplele.
Dakle, ostaje jedno jedino objašnjenje da je narodnost stvar osobnog opredjeljenja.
Na kraju postavlja se pitanje zašto je to opredjeljenje ljudima uopće potrebno? Osim po narodnosti ljudi se dijele po vjeri, po svjetonazoru, po političkom usmjerenju, po državnosti, rasi, boji kože, seksualnom opredjeljenju.... A svaka od tih podjela vodi ih ka sukobima, netrpeljivosti i mržnji.
Zašto?
nedjelja, 06.05.2007.
Što kaže znanost
„Glavna spoznaja koju nam pružaju znanstvena istraživanja u proteklom stoljeću jest da je ljudsko iskustvo često zabludjeli vodič za istinsku prirodu stvarnosti. Ispod površine stvarnosti krije se svijet koji bismo teško prepoznali.....rad genijalnih inovatora i neumornih istraživača – znanstvenika i znanstvenica - .... otkrivaju svemir koji je istodobno iznenađujući, stran, uzbudljiv, elegantan i posve drugačiji od onoga što je itko ikada očekivao. U tom napretku uopće nije riječ o nijansama. Revolucije u fizici prisilile su, i dalje prisiljavaju, na dramatične promjene poimanja našeg svemira.“
Nemam nikakvog argumenta kojim bih osporio ono do čega su došli vrhunski znanstvenici u fizici. Dakle, polazim od toga da im moram vjerovati. Ali isto tako znanstvenici još uvijek nemaju vjerodostojne odgovore na mnoga pitanja, što će se vidjeti iz sljedećih ulomaka.
„Protekla tri stoljeća razvoj fizike otkriva prostor i vrijeme kao najzagonetnije i najuvjerljivije pojmove, koje se najviše primjenjuje u našoj znanstvenoj analizi svemira.“
„Za Isaaca Newtona prostor i vrijeme jednostavnmo su postojali – tvorili su inertnu, univerzalnu pozornicu na kojoj su se odigravali događaji u svemiru..... Za Leibniza, „prostor“ i „“vrijeme“ bili su tek rječnik za opisivanje odnosa između onoga gdje predmeti jesu i onoga gdje se događaji događaju. Ništa više od toga.“ „No za Einsteina, prostor i vrijeme su sirova građa u osnovi stvarnosti. Svojim teorijama relativnosti Einstein je prodrmao naše razmišljanje o prostoru i vremenu i otkrio glavnu ulogu koju oni imaju u evoluciji svemira. Otada su prostor i vrijeme krunski dragulji fizike. Istodobno su nam dobro poznati i zagonentni....“
„...dok je oblikovao svoje zakone gibanja, Newton je naišao na kritičnu prepreku.... Svi su znali da se stvari gibaju, ali što je s arenom u kojoj se gibanje odvija?.... Newton se pitao: Je li prostor stvaran fizički entitet ili apstraktan pojam, nastao u ljudskoj borbi da razumije svemir?“ „Prema Newtonu, prostor i vrijeme pružaju nevidljivu skelu koja svemiru daje oblik i strukturu.“ ....„Nisu se svi s time složili.“
„Einstein je shvatio da je Newtonova koncepcija vremena i prostora, kao kamen temeljac suvremene fizike, pogrešna..... shvatio je da prostor i vrijeme nisu nezavisni i apsolutni, nego isprepleteni i relativni, na način koji se protivi uobičajenom iskustvu.... Einstein nije samo pokazao da su prostor i vrijeme dijelovi ujedinjene cjeline nego i da izobličenjima i zakrivljenjima sudjeluju u evoluciji svemira.“
Einsteinove spoznaje su više puta matematički dokazane ali i eksperimentalno – mjerenjem zakrivljenosti zrake svjetlosti s udaljene zvijezde za vrijeme pomrčine sunca. Dakle, moramo vjerovati njegovim spoznajama. Ali ni to nije kraj. Grana fizike, nazvana kvantnom mehanikom uzdrmat će neke proračune relativističke fizike i pokazati da ima još dosta toga što fizičari ne znaju o svemiru osobito ne o mikrosvemiru.
„Glavno svojstvo klasične fizike jest sljedeće: ako znate položaj i brzinu svih predmeta u određenom trenutku, onda uz pomoć Newtonovih jednadžbi u kombinaciji s njihovom maksvelovskom doradom možete znati njihov položaj u svakom drugom trenutku, i prošlom i budućem. Klasična fizika nedvosmisleno objavljuje da su prošlost i budućnost utkane u sadašnjost. To svojstvo imaju i specijalna i opća relativnost.“
„....fizičari su... posve neočekivano otkrili da se samo kvantnim zakonima može razrješiti mnoštvo zagonetki i objasniti nove, raznolike podatke o atomskom i subatomskom svijetu. Samo, prema kvantnim zakonima, najviše čemu se možete nadati jest predviđanje vjerojatnosti da će stanje biti ovakvo ili onakvo u nekom odabranom trenutku budućnosti ili da je stanje bilo ovakvo ili onakvo u nekom odabranom trenutku prošlosti. Prema kvantnoj mehanici, svemir igra igre na sreću.“
„Jedan od glavnih ciljeva fizike oduvijek je bio – vidjeti istinsku prirodu svemira.“ „No fizika ima i ne manju odgovornost: objasniti elemente stvarnosti koje uistinu doživljavamo.“
„Među svojstvima svakodnevnog iskustva koja se odupiru potpunom objašnjenju je....strijela vremena.“ „Uzimamo zdravo za gotovo da se događaji odvijaju u vremenu u jednom jedinom smjeru. Jaje se razbije i nemože se 'odrazbiti', svijeća se rastopi i ne može se 'odrastopiti', sjećamo se prošlosti, a nikada budućnosti, ljudi stare a ne pomlađuju se. Ta asimetrija vlada našim životom; razlika između 'naprijed' i 'natrag' u vremenu dominantan je element iskustvene stvarnosti.“ „Odakle dolazi asimetrija vremena? Što je uzrok tog temeljnog svojstva vremena?“
Zanimljivo o čemu sve razmišljaju fizičari! Strijela vremena! Doista iskustveni doživljaj 'strijele vremena' je toliko „jasan“ da o njemu ni ne razmišljamo. Kvantna mehanika je već do sada razriješila mnogobrojna pitanja ali isto toliko novih zagonetki je i otkrila. Zbog 'strijele vremena' fizičari su se vratili starom iskonskom pitanju – početku svemira.
„Začudo, iako govorimo o poznatom svojstvu svakodnevnog života, za najuvjerljivije rješenje tog nepoklapanja fundamentalne fizike i našeg temeljnog iskustva potrebno je razmišljati o najmanje nam bliskom od svih događaja – o početku svemira.“
„....posebni fizikalni uvjeti pri nastanku svemira (visoko uređena okolina na samom početku ili neposredno nakon njega) možda su dali smjer vremenu, takoreći navili sat, savili njegovu oprugu u visoko uređeno početno stanje i omogućili mu da otkucava prema naprijed.“
Ovo stajalište iz drugog citata je samo nagađanje i sa stajališta fizike nedopustivo iako se može postaviti kao teorijsko pitanje. Ja osobno ne bih ovako razmišljao o početku svemira i o strijeli vremena. Ja nisam pristalica traženja početka svemira izvan samog svemira nego unutar njega.
Prema relativističkoj fizici prostor i vrijeme su isprepleteni i za njih se sada već uveliko upotrebljava riječ prostorvrijeme odnosno kao četverodimenzionalni entitet.
Iz knjige Lov na najmanju česticu (kratka povijest atomistike) od pisca Gerharda Staguhna proizlazi da su materija i energija dva aspekta istog entiteta odnosno da je materija vrlo zgusnuta energija a energija je vrlo razrijeđena materija.
Tako dolazim do spoznaje da je svemir satkan od četiri temeljna entiteta: prostor/vrijeme i energija/materija. Isto tako do danas su fizičarima poznate četiri temeljne sile: gravitacijska, elektromagnetska, jaka nuklearna sila i slaba nuklearna sila. Možda to nije konačna brojka jer se još uvijek pokušava naći najsitnija subatomska čestica koja bi bila osnova materije. Velika očekivanja u pronalaženju tih čestica pruža ubrzavač čestica koji se gradi kod Ženeve.
Do sada je već uočeno posredno ili neposredno više stotina čestica materije. Najpoznatije su među njima: proton, neutron i elektron, koji kao temeljni sastojci tvore atom. Protoni i neutroni vezani su mezonima i tvore jezgru atoma pozitivnog električnog naboja a oko jezgre velikom brzinom u „ljuskama“ kruže elektroni negativnog električnog naboja. Ali to nije sve. Protoni i neutroni sastavljeni su svaki od po tri kvarka. Proton ima dva kvarka „gore“ i jedan kvark „dolje“ i to ga čini električki pozitivno nabijenim. Neutron čine dva kvarka „dolje“ i jedan kvark „gore“ i čine ga neutralnim u pogledu električnog naboja. Kvarkove na okupu drže gluoni (ljepilo) – čestice koje vrlo velikom brzinom „preskaču“ s jednog kvarka na drugi i natrag. Postoji još niz drugih čestica. Na primjer: neutrino, foton, graviton, još četiri vrste kvarkova itd.
Najnovija teorija govori nam o postojanju struna i zove se teorija struna ili M teorija, koja ima za cilj doći do tzv. teorije svega – objedinjavanja svih teorija u jednu temeljnu. Strune su u okvirima tzv. Planckove veličine, različitih oblika ali što je još važnije one različito titraju u okviru tzv. Planckova vremena (kao žice na muzičkom instrumentu). Predviđa se da upravo temeljne čestice materije zavise od načina i vrste titranja struna. Ali to je još u fazi istraživanja. Vrlo je teško matematički dokazati M teoriju a još teže provesti postupak provjere eksperimentom. Možda se u tome nikada i neće uspjeti. Napori fizičara su, međutim, i dalje vrlo veliki da se takvo što postigne.
U okviru M teorije postoje istraživanja (i utemeljene sumnje) o postojanju više dimenzija od do danas četiri poznate (tri prostorne i vrijeme). Dakle, pred fizičarima je još puno posla i uvijek će ga biti. Što više doznaju istovremeno spoznaju da ima još više onoga što još treba istražiti i doznati.
srijeda, 02.05.2007.
Dvojnosti
Vaši znanstvenici su dokučili da svaka čestica ima i svoju antičesticu i spoznali da je razlika između njih vezana uz spin, tj. smjer i os njihove vrtnje. Dobra je to spoznaja ali još uvijek nedovoljno istražena i objašnjena. Ali spoznaja o postojanju čestice i antičestice ima najveću važnost u potvrdi da postoji materijalni svijet i svijet 'malih duhova' odnosno čisti energijski svijet. Spajanjem čestice i njene antičestice one se poništavaju, prelaze u „ništa“ ali ostaju „netko“ – 'mali duhovi'.
Ujedno ta spoznaja upućuje na činjenicu da je sve u materijalnom svijetu svrstano po principu dvojnosti; sve stvari i svi pojmovi. Primjeri:
Postoji materija i energija, dva aspekta jednog entiteta (kažu znanstvenici) neograničene u oba aspekta a ishodište im je u singularitetu (u ništici).
Postoji trodimenzionalni prostor a svaka od dimenzija ima dvojne pojmove: gore – dolje, lijevo – desno i naprijed – natrag. Zajedno s vremenom prostor čini dvojnost: prostor- vrijeme.
Postoje temeljne prirodne sile. Svaka od njih ima djelovanje između dva entiteta: jezgra atoma – elektroni, kvark „gore“ - kvark „dolje, dva masivna tijela među kojima djeluje gravitacija.
Postoje zvijezde i planeti oko zvijezda, postoje planeti i sateliti oko njih.
Na Zemlji postoji bezbroj stvari i pojmova kojima bi se mogla dokazati prisutnost dvojnosti. Kao primjer uzet ćemo samo brojeve. Postoje pozitivni i negativni brojevi, postoje realni i imaginarni brojevi. Postoji dobro i loše, postoji muško i žensko itd., itd.
Sve dvojnosti imaju neograničene vrijednosti u smjeru obadvije dvojnosti a granica između njih je negdje između: u singularitetu – u ništici – u ishodištu. To se najlakše može dokučiti proučavajući brojeve. Na brojevnoj skali postoji bezbroj pozitivnih i bezbroj negativnih brojeva ako ih promatramo prema njihovom povećanju vrijednosti. Ali isto tako postoji bezbroj brojeva od broja jedan prema broju nula kada ih promatramo prema njihovom smanjivanju vrijednosti. Praktično nula i ne postoji kao broj. Ona je singularitet, ona je ništica, ona je ishodište, ona je 'netko' ali ona je i 'ništa'.
Sve to dokazuje da sveukupni materijalni svemir nema svoj početak izvan njega samog i neće imati niti svoj svršetak izvan svemira nego unutar njega (ako ga uopće bude). Ali čak se i takvi početci i svršetci materijalnog svemira mogu dovesti u pitanje jer svemir nije entitet sam za sebe. On je vječno stvaranje – „igra“ čiste energije i materije u suradnji s prostovremenom. One neprekidno i vječno stvaraju bezgranično mnogo oblika i posebnosti stvaranja. Čak, kada bi se sva postojeća svemirska materija u jednom trenutku vremena pretvorila u čistu energiju, svemir ne bi prestao postojati. On bi se tada sastojao od čiste energije u apsolutnoj uređenosti.
No, budući da cjelokupni svemir ne može biti isključivo materijalni svemir bez energije jer je materija samo zgusnuta energija, tako ne bi mogao postojati ni svemir čiste energije jer bi se svemir tada nalazio u singularitetu – u ništici, dakle ne bi postojao. To je također nemoguće.
Vratiti ovakav svemir kakav poznajemo natrag u čisti energijski svemir nemoguće je i zbog 'strijele vremena'. Ona se ne može okrenuti. Već su vaši znanstvenici (osim velikih entuzijasta) došli do spoznaje da je putovanje kroz vrijeme moguće samo u budućnost a nikako u prošlost. Kada bi teoretski zamislili putovanje u prošlost, mi bismo dolaskom u tu prošlost poništili sami sebe a onda se ne bi tko imao vraćati u prošlost.
Putovanje u budućnost teoretski je moguće ako bismo se kretali brzinom bliskoj brzini svjetlosti. Tada bi vrijeme u našem zamišljenom svemirskom brodu mirovalo odnosno teklo bi vrlo sporo. Kada bi se vratili na naše polazište za nekoliko dana, tamo bi prošlo više tisuća godina jer je tamo vrijeme brže teklo nego na našem brodu. Ali tu postoji praktičan problem. Za postizavanje tako velike brzine potrebna je ogromna energija a i naš organizam ne bi mogao izdržati potrebno ogromno ubrzavanje da bi se postigla tako velika brzina.
