Vaši znanstvenici su dokučili da svaka čestica ima i svoju antičesticu i spoznali da je razlika između njih vezana uz spin, tj. smjer i os njihove vrtnje. Dobra je to spoznaja ali još uvijek nedovoljno istražena i objašnjena. Ali spoznaja o postojanju čestice i antičestice ima najveću važnost u potvrdi da postoji materijalni svijet i svijet 'malih duhova' odnosno čisti energijski svijet. Spajanjem čestice i njene antičestice one se poništavaju, prelaze u „ništa“ ali ostaju „netko“ – 'mali duhovi'.
Ujedno ta spoznaja upućuje na činjenicu da je sve u materijalnom svijetu svrstano po principu dvojnosti; sve stvari i svi pojmovi. Primjeri:
Postoji materija i energija, dva aspekta jednog entiteta (kažu znanstvenici) neograničene u oba aspekta a ishodište im je u singularitetu (u ništici).
Postoji trodimenzionalni prostor a svaka od dimenzija ima dvojne pojmove: gore – dolje, lijevo – desno i naprijed – natrag. Zajedno s vremenom prostor čini dvojnost: prostor- vrijeme.
Postoje temeljne prirodne sile. Svaka od njih ima djelovanje između dva entiteta: jezgra atoma – elektroni, kvark „gore“ - kvark „dolje, dva masivna tijela među kojima djeluje gravitacija.
Postoje zvijezde i planeti oko zvijezda, postoje planeti i sateliti oko njih.
Na Zemlji postoji bezbroj stvari i pojmova kojima bi se mogla dokazati prisutnost dvojnosti. Kao primjer uzet ćemo samo brojeve. Postoje pozitivni i negativni brojevi, postoje realni i imaginarni brojevi. Postoji dobro i loše, postoji muško i žensko itd., itd.
Sve dvojnosti imaju neograničene vrijednosti u smjeru obadvije dvojnosti a granica između njih je negdje između: u singularitetu – u ništici – u ishodištu. To se najlakše može dokučiti proučavajući brojeve. Na brojevnoj skali postoji bezbroj pozitivnih i bezbroj negativnih brojeva ako ih promatramo prema njihovom povećanju vrijednosti. Ali isto tako postoji bezbroj brojeva od broja jedan prema broju nula kada ih promatramo prema njihovom smanjivanju vrijednosti. Praktično nula i ne postoji kao broj. Ona je singularitet, ona je ništica, ona je ishodište, ona je 'netko' ali ona je i 'ništa'.
Sve to dokazuje da sveukupni materijalni svemir nema svoj početak izvan njega samog i neće imati niti svoj svršetak izvan svemira nego unutar njega (ako ga uopće bude). Ali čak se i takvi početci i svršetci materijalnog svemira mogu dovesti u pitanje jer svemir nije entitet sam za sebe. On je vječno stvaranje – „igra“ čiste energije i materije u suradnji s prostovremenom. One neprekidno i vječno stvaraju bezgranično mnogo oblika i posebnosti stvaranja. Čak, kada bi se sva postojeća svemirska materija u jednom trenutku vremena pretvorila u čistu energiju, svemir ne bi prestao postojati. On bi se tada sastojao od čiste energije u apsolutnoj uređenosti.
No, budući da cjelokupni svemir ne može biti isključivo materijalni svemir bez energije jer je materija samo zgusnuta energija, tako ne bi mogao postojati ni svemir čiste energije jer bi se svemir tada nalazio u singularitetu – u ništici, dakle ne bi postojao. To je također nemoguće.
Vratiti ovakav svemir kakav poznajemo natrag u čisti energijski svemir nemoguće je i zbog 'strijele vremena'. Ona se ne može okrenuti. Već su vaši znanstvenici (osim velikih entuzijasta) došli do spoznaje da je putovanje kroz vrijeme moguće samo u budućnost a nikako u prošlost. Kada bi teoretski zamislili putovanje u prošlost, mi bismo dolaskom u tu prošlost poništili sami sebe a onda se ne bi tko imao vraćati u prošlost.
Putovanje u budućnost teoretski je moguće ako bismo se kretali brzinom bliskoj brzini svjetlosti. Tada bi vrijeme u našem zamišljenom svemirskom brodu mirovalo odnosno teklo bi vrlo sporo. Kada bi se vratili na naše polazište za nekoliko dana, tamo bi prošlo više tisuća godina jer je tamo vrijeme brže teklo nego na našem brodu. Ali tu postoji praktičan problem. Za postizavanje tako velike brzine potrebna je ogromna energija a i naš organizam ne bi mogao izdržati potrebno ogromno ubrzavanje da bi se postigla tako velika brzina.
Post je objavljen 02.05.2007. u 17:05 sati.