ozbiljnozanimljivo?
nedjelja, 29.04.2007.
Skupljanja velikih nakupina materije
Ona naša braća, koja ostanu zaigrana u sve većim i većim zajednicama, ne mogu tako lako pobjeći iz tih zajednica jer unutar njih vlada vrlo snažna privlačnost i jedinstvo. Umjesto da bježe iz tih zajednica kao pojedinci, naša braća u velikim zajednicama nastoje postići veću povezanost s drugim velikim zajednicama. Jedna drugu privlače i okreću se jedna oko druge, obično više manjih zajednica oko jedne velike. Vaši znanstvenici govore o zvijezdama (Suncu) i planetima, asteroidima, meteoritima, meteorima, satelitima i drugim nakupinama materije. Oko matične zvijezde kreću se svi ostali. Na okupu ih drži gravitacija, tj. naša velika težnja za zajedništvom i jedinstvom - naša velika međusobna ljubav.
Zvijezde i sva druga nebeska tijela su različita. Neke zvijezde nakon nekoliko milijarda godina privuku jedno po jedno sva druga tijela oko sebe i „progutaju ih“. Neke druge zvijezde veće mase stvore u svom središtu ogromne tlakove i temperature, tolike da sve atome razbiju, ponište elektromagnetnu i jaku nuklearnu silu u njima i pretvore ih u same neutrone. Takve masivne zvijezde vi nazivate neutronskim zvijezdama. Neke od zvijezda žive vrlo dugo a neke relativno kratko. Pod životom jedne zvijezde može se smatrati nuklearna aktivnost u njenom središtu odnosno kada zvijezda „potroši svoje nuklearno gorivo“ i pretvori se ili u „bijelog patuljka“ ili u „ velikog crvenog diva“ (izraze pod navodnicima osmislio je čovjek). Događa se da neka zvijezda eksplodira zbog ogromnih tlakova koji vladaju u njenom središtu. Takvu zvijezdu nazivate Nova ili Supernova. Njena masa (naša velika zajednica) rasprši se u bezbroj manjih zajednica – u zvjezdanu prašinu i plinove. Mi 'mali duhovi' ne smatramo to krajem života neke zvijezde nego samo jednim od oblika i osobina našeg stvaranja.
No, ni u tome nije kraj našoj težnji za povezanosti. Zvijezde sa svim svojim pratiocima (ostalim nebeskim tijelima) udružuju se u nakupine koje vi nazivate galaksijama. U galaksijama ima stotine milijuna pa i milijarda zvijezda sa svim njihovim nebeskim tijelima koja ih prate kružeći oko njih. Tu se mora dodati i nevidljivi dio materije, tzv. tamna tvar i nevidljiva energija, tzv. tamna energija. Galaksije su različitih veličina i oblika. No sve imaju zajedničku osobinu a to je da imaju središte oko kojega obilaze sve zvijezde te galaksije i svi njihovi pratioci. Dakle u središtu svake galaksije postoji najveća koncentracija mase odnosno najveća zajednica 'malih duhova'. Ta ogromna koncentracija materije (mase) postiže tako snažnu gravitaciju kojoj se ne može oduprijeti nijedna druga manja masa materije odnosno manja 'zajednica malih duhova'.
Vaši znanstvenici su dokučili da se radi o tzv. crnim jamama – središtima galaksija koje u sebe uvlače svu materiju i energiju sabijajući ih do te mjere da (znanstvenici smatraju) dolazi do singulariteta. Našim rječnikom rečeno svi naši 'mali duhovi' prestaju sa svojim aktivnostima i vraćaju se u stanje „ništa“. Ponovo postižu jedinstvo svoga duhovnog svijeta.
Ali, u posljednje vrijeme znanstvenici dokazuju da 'crna jama' nije sasvim „crna“, tj. da 'crna jama' zrači neku vrstu zračenja, da crna jama kao cjelina nije „ništa“ jer ima svoj obzor a to znači i nekakav prostor. Iz toga proizlazi da ni 'crna jama' nije konačan povratak naših ' malih duhova' u njihov jedinstveni duhovni svijet. Prije bi se moglo reći da naša mala braća u velikom broju ostaju zarobljena unutar obzora crne jame. Samo oni najuporniji i najsnalažljiviji uspiju se oteti stisku crne jame i vratiti se u svoj svijet duhova. To se događa tako što 'mali duhovi' različitih osobnosti (titranja, vrtnje, spina) u silnom stisku crne jame „ponište“ jedan drugoga – postanu 'ništa'. Oni se uspješno vraćaju u svoj duhovni svijet. Mnogi drugi ne pronalaze svoje „drugove“ suprotnih osobnosti i crna jama ih isijava u svemir na ponovno traženje povezanosti s drugom svojom braćom u materijalnom svijetu.
Drugim rječima, može se ustvrditi da ne postoji konačan početak i svršetak ni materijalnog ni duhovnog svijeta. Postoji njihova vječna isprepletenost. Postoji vječna „igra“ 'malih duhova' koji svojom igrom (titranjem i gibanjem) stvaraju prostor, stvaraju vrijeme i stvaraju ono što u materijalnom svijetu zovu materijom.
