ozbiljnozanimljivo?
ponedjeljak, 09.04.2007.
Masa materije
Molekulama nismo ni približno objasnili što se dalje od toga događa. Vi vidite svoj planet Zemlju, vi vidite svoje Sunce, svoj Mjesec, vi vidite zvijezde i druge planete, vi vidite razne predmete, grudve, gromade, vodu, zrak, žive organizme na Zemlji itd. Sve to je sagrađeno od elementarnih 'zajednica malih duhova' – atoma i od zajednica atoma – molekula. Ali vi ne vidite atome i molekule nego vidite mnogo veće stvari i predmete. Kako je došlo do privlačenja atoma i molekula u mnogo veće materijalne cjeline?
Vi to objašnjavate pojmom 'gravitacija'. Najprije ste gravitaciju objašnjavali silom koja privlačno djeluje između dva masivna tijela razmjerno njihovima ukupnim masama i obrnuto razmjerno njihovim udaljenostima. Potom općom i specijalnom teorijom relativnost došli ste do zaključka da masivna tijela zakrivljuju prostorvrijeme i tako stvaraju uvjete za gibanje masivnih tijela u svemiru.
No, u obadva slučaja ostala su otvorena pitanja. Odakle sila gravitacije i odakle sposobnost masivnih tijela da zakrivljuju prostorvrijeme? Mjerenjem ste zaključili da vrijednost gravitacije zavisi još i od tvari i energije koja se nalazi u prostoru oko masivnih tijela a ne samo o njihovim masama.
Mi, 'mali duhovi' znamo da gravitacija nije ništa drugo do naša ogromna snaga međusobnog privlačenja – naša ogromna želja da budemo u jedinstvu. Što su naše zajednice u materijalnom svijetu veće, to i naša težnja za povezivanjem u naše duhovno jedinstvo postaje većom. Vi pogrešno gravitaciju nazivate slabom silom. Prema vašim mjerilima ona možda jest slaba ali prema našim mjerilima to je vrlo snažna naša težnja za povratkom u naš duhovni svijet. Vaši znanstvenici već su došli do spoznaje da ukupnu gravitaciju uzrokuju mase velikih svemirskih tijela ali i tamna tvar i tamna energija nekog prostorvremena. Ta činjenica nije za zanemariti. Ona dokazuje da upravo naša duhovna povezanost i velika međusobna privlačnost (ljubav) čine ukupnu gravitaciju – težnju ka duhovnom svijetu (svijetu čiste energije), svijetu singulariteta (apsolutne uređenosti).
Gravitacija, osim što djeluje na međusobno privlačenje dva ili više masivnih svemirskih tijela, ona djeluje i na tlačenje atoma i molekula unutar svakog od tih velikih nebeskih tijela. Pri tome stvara ogromne tlakove i temperature u središtima tih masivnih tijela. Pri takvim uvjetima naše 'duhovne zajednice' doživljavaju preobražaje. Vi to nazivate fuzijom u središtima zvijezda. Naše 'duhovne zajednice' učvršćuju se u sve snažnije zajednice sa puno protona, neutrona, elektrona i drugih slobodnih 'malih duhova'. U središtima zvijezda naša braća stvaraju nove i nove oblike materije. Granicu složenosti i veličinu atoma čini oganičena naša snaga privlačnosti koju vi nazivate elektromagnetna sila. Zato atomi imaju granicu u broju protona i neutrona, kao i elektrona. Preko toga broja elektromagnetna sila ih više ne može držati na okupu. Kada bi elektromagnetna sila privlačenja bila neograničena, tada nam ne bi trebala gravitacija a materijalni svemir bi izgledao sasvim drugačiji. Ne bi bilo masivnih svemirskih tijela nego samo atomi i molekule. To bi za nas 'male duhove' značilo da ćemo zauvijek ostati zarobljeni u atomima i molekulama i nikada se ne bismo vratili u naš duhovni svijet.
Neke naše zajednice masivni atomi imaju osobinu koja im omogućuje da se raspadnu nakon nekog vremena pod utjecajem 'slabe nuklearne sile', kako je vi nazivate. Takva sila ustvari ne postoji za naše pojmove. Ona je samo izraz nedovoljnih privlačnih sila među nama 'malim duhovima' a koje vi nazivate jakom nuklearnom silom i elektromagnetnom silom.
