ozbiljnozanimljivo?
utorak, 30.01.2007.
Pokvarenost ljudi
„Kada su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče:»Neće moj duh ostati u čovjeka dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.» U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.“
Sada se pojavljuju i sinovi Božji i bez pitanja bilo kćeri samih, bilo njihovih roditelja, uzimaju kćeri ljudske sebi za žene. Vjerojatno nisu sklapali brakove jer kćeri čovječje nisu bile dostojne da budu ravnopravne sinovima Božjim. Vjerojatnije je da su ih samovoljno seksualno iskorištavali. Danas bi to nazvali silovanjem ili grijehom ako bi čovjek seksualno općio sa životinjama. Djeca, koja su se tako rađala zvala su se Nefili, po snazi glasoviti ljudi. To su bili mješanci Božjih sinova i čovječjih kćeri.
Velika je zagonetka to otkuda Božji sinovi, ako nije postojala Božica, njihova majka. Postojanje Božjih sinova, bez obzira kako su rođeni ili su bili vječni kao i njihov Otac Bog, govori u prilog tomu da Bog, Jahve nije jedini. Valjda su i njegovi sinovi ili sinovi nekih drugih bogova, također, bogovi. Dakle ima ih više od jednoga, možda mnogo.
Današnja kršćanska crkva neopravdano zanemaruje ovu činjenicu, činjenicu postojanja Božjih sinova u ono doba prema Bibliji ( koju prihvaća kao svoju temeljnu svetu knjigu) i tvrdi da postoji samo jedan i jedini Bog. Mnogi su mi spočitnuli da ovaj tekst treba shvatiti u prenesenom značenju. Ja takvo što ne mogu. Čitam ono što piše.
„Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. Reče Jahve:»Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.» Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.“
Bog prvi put uviđa svoju grešku. Spoznao je da je čovjekova pokvarenost velika a čovjek je njegovo djelo. Pokajao se što je stvorio čovjeka. Ne spominje se u Bibliji, da su pokvarenosti ljudi «kumovali» i Božji sinovi i njihovo ponašanje prema čovječjim kćerima.
Bilo kako bilo, Bog odluči izbrisati s lica zemlje sve što je stvorio. Što su mu ptice i životinje skrivile? Biljke, životinje i ptice nisu bile pokvarene. One čak nisu razlikovale dobra od zla (osim možda zmije). Ipak, on ih sve želi kazniti – uništiti.
No, Bog je bio nedosljedan, pa je radi nastavka života spasio od svake vrste po dvoje a od ljudi njih osmero (Noa, tri njegova sina i njihove žene). Dakle, omogućio je da se ljudska vrsta razmnoži brže od ostalih i ponovo postane pokvarena. Jer u «čovjekovoj pameti je uvijek samo zloća». Tvrdi Biblija odnosno Bog.
