ozbiljnozanimljivo?
srijeda, 17.01.2007.
Drugi izvještaj o stvaranju
Drugi izvještaj o stvaranju – Raj zemaljski
„Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskog grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“
Ovaj drugi Izvještaj o stvaranju razlikuje se bitno od prvog. Prije svega ne objašnjava stvaranje od samog početka, nego samo govori o stvaranju na Zemlji. U ovom izvještaju Bog ne dijeli vode postavljenjem svoda između njih, nego se kaže da još nije padala kiša ali je iz zemlje izvirala voda. Nije još bilo nikakvog bilja, ali, kada je Bog napravio čovjeka od zemljinog praha, tada je za čovjekove potrebe zasadio razno bilje i drveće u rajski vrt u Edenu.
Što je to Bog udahnuo u čovjekove nosnice? Što je to dah života? Ni dan danas nitko to ne može znanstveno objasniti. Crkva se obilato koristi ovim pojmom – čak Boga smatra svetim trojstvom: Bog Otac, Bog Sin i Duh Sveti. Bilo bi zanimljivo doznati što je Duh Sveti i kako je po njemu začela Marija, majka Isusova.
„I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zanimljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.“
„Jahve, Bog uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog zapovijedi čovjeku:»Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!»“
Ovdje veliku zagonetku čine dva stabla: «stablo života» i «stablo spoznaje dobra i zla». Prema Knjizi postanka «stablo života» osigurava vječni život a «drvo spoznaje dobra i zla» omogućuje živom biću razlikovanje dobra od zla. Bog je čovjeku zabranio uzeti ploda sa «stabla spoznaje dobra i zla» i to samo njemu ali ne i njegovoj ženi jer nju još nije ni stvorio. Ne spominje se je li mu zabranio jesti ploda sa «stabla života». Zašto je bilo opasno ili štetno da čovjek razlikuje dobro od zla odnosno da ih spozna?
Iako je Bog priprijetio čovjeku da će umrijeti onoga dana ako bude jeo ploda sa «stabla spoznaje dobra i zla», čovjek ipak nije umro kada je plod kušao. Je li Bog lagao i prijetio smrću samo da bi čovjeka više uplašio? No, čovjek tada još nije razlikovao dobro od zla, pa tako nije mogao znati da je smrt nešto zlo. Zato se vjerojatno nije ni uplašio. Prijetnja je bila bespredmetna.
„I reče Jahve, Bog:»Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.» Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozva, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i svim životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
«Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove,
Od čovjeka kad je uzeta!»
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.“
Tada je Bog uvidio da nije dobro da čovjek nema nikakve pomoći te je stvorio svu stoku (?), životinje i ptice. Što se ovdje smatra stokom a što životinjama u polju? Što je s ribama u moru?
No, od njih čovjek nije imao veliku pomoć. I tada se Bog odluči da čovjeku od njegovoga rebra napravi ženu. Knjiga postanka tvrdi da upravo stoga, što je žena načinjena od kosti i mesa ljudskog, čovjek će ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu i da će njih dvoje biti jedno tijelo. Zanimljivo je da se ne kaže da će žena prionuti uz svoga čovjeka od čijega rebra je stvorena.
Osim toga, u vrijeme stvaranja čovjeka i žene, Bog nije znao da će oni zgriješiti i da će ih prognati iz raja (valjda je imao druge planove s njima). Kako je znao da će se čovjek i žena ploditi i množiti i imati očeve i majke? A prvi čovjek i prva žena nisu imali oca i majku – imali su samo svoga stvoritelja ili više njih.
Knjiga postanka tvrdi da su čovjek i žena bili goli ali nisu osjećali stid. Koga bi ih trebalo biti stid? Stidi li se dijete svoje golotinje kada se rodi? Je li biti gol dobro ili loše oni nisu mogli znati jer tada još nisu kušali plod sa «stabla spoznaje dobra i zla». I zašto bi uopće osjećali stida?
